Grad koji zauzima mali prostor, ali posjeduje veliko duhovno, istorijsko i prirodno bogatsvo zaslužuje da bude na vrhu tvoje liste gradova koje ćeš posjetiti i gdje ćeš uživati u popularnim “city break” avanturama, te stvoriti nove uspomene koje će dodatno oplemeniti tvoje životno iskustvo.
Smatra se da se grad Jajce počeo razvijati tokom 14. i 15. vijeka i to zaslugom Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Grad je po mnogo čemu specifičan, pa i po svom nazivu, jer postoje dvije legende o tome kako je ovaj grad dobio ime. Jedna legenda kaže da je Hrvoje sagradio grad po uzoru na Castel dell’Ovo, a po drugoj legendi se vjeruje da da su za vrijeme zidanja tvrđave u malter stavljana jaja kako bi bio čvršći.
Nemoguće je odrediti šta nas je prvo oduševilo u Jajcu. Krenućemo od tvrđave koja priča neke prošle i davne priče. Medvjed kula je bila mjesto koje nam je prvo ukralo pažnju na tvrđavi, a smatra se da su se tu držali medvjedi i hranili zatvorenicima. Ustvari to je odbrambena kula koja nadzire grad. Medvjed kula je građena romaničkim stilom i zbog toga spada u najstarije građevine bosanskog srednjeg vijeka.
Jedine očuvane katakombe u Bosni i Hercegovini se nalaze u Jajcu, pa smo se za tren našli u velikom zagrljaju misterije, a moramo priznati i osjećaj jeze i strahopoštovanja pri samom ulazu u ovo nestvarno mjesto. U samoj stijeni nalazi se oltarski prostor i grobnica porodice Hrvatinića, a na osnovu nedovršenog crteža Hrvojevog grba blizu ulaza, utvrđeno je da je kapela sagrađena 1410. godine.
Pri izlazu iz katakombi dočekao nas je pogled na Toranj Svetog Luke. To su ustvari ostaci crkve Sv. Marije, za koju se smatra da je nastala još u 12. vijeku. Crkva je bila mjesto čuvanja mošti Sv. Luke Evanđeliste koje je u Jajce kao miraz donijela posljednja bosanska kraljica Mara Jelena, pa otuda i naziv Toranj Svetog Luke. Na ovom mjestu je i papa Pio II krunisao posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića.
Dok smo prolazili kaldrmisanim ulicama koje pričaju o vječnosti, ispunjenim autentičnim bosanskim kućama ono što nam je oduzelo dah je džamija Esme Sultanije za koju se veže jedna tužna i istovremeno lijepa priča. Naime, priča kaže da je sultanija bila bolesna, te da joj je jedini lijek bio da sagradi džamiju na mjestu gdje se dvije rijeke spajaju u jednu. Nesretna sultanija je to učinila, plativši je naušnicom koju je skinula s uha. Nije doživjela završetak gradnje, ali elegancija i ljepota građevina svakako čuva uspomenu na nju i tragične sudbine svih žena.
Nezaobilazne prirodne ljepote ovog grada su prava oaza mira. Iako se prirodne ljepote inače nalaze izvan gradova to nije karakteristično i za Jajce, čiji vodopad se nalazi u samom centru grada. Proglašen za jedan od najljepših vodopada na svijetu njegova visina dostiže 18 metara. Udaljen je svega nekoliko minuta od tvrđave i starog grada i u sebi nosi još neobjašnjenu snagu prirode.
Svega pet kilometara od centra Jajca nalazi se najveće prirodno jezero u Bosni i Hercegovini gdje nas je dočekao spokoj, mir i tišina ovog čarobnog mjesta. Uživanje na Plivskom jezeru upotpunili smo odmorom uz kafu i odličnu gastro ponudu.