Veliki muzičar Arsen Dedić napustio nas je tačno prije sedam godina na današnji dan. Međutim, iza sebe je ostavio neizbrisiv trag svojim neprolaznim pjesmama i stihovima koji su dirnuli mnoga srca, nadahnuli i ispunili mnoge duše. Ovaj kompozitor, književnik, pjesnik i kantautor uspio je da uzvišena, esencijalna, iskonska i fundamentalna osjećanja iskaže kroz svoje stihove i ispjeva kroz svoje vanvremenske pjesme. Ultra ti donosi neke od najljepših stihova ovog velikana.
Sve što znaš o meni, Arsen Dedić
“Ono sve što znaš o meni, to je stvarno tako malo; u dvije riječi sve bi stalo kada pričala bi ti.
Ono sve što znaš o meni, to i drugi ljudi znaju; što mi ruku samo daju il’ na pozdrav mahnu tek.
Ne znam da l’ dan će doći, kad ćemo sami ostati; kad ćemo dugo pričati jedno drugom sav, sav život svoj.
Jer ono sve što znaš o meni, to je samo stara priča; ja sam jedan od mladića koje viđaš svaki dan”.
Zagrli me, Arsen Dedić
“Ne trebaš mi ništa reći, svoju prošlost, svoje ime… Ako će ti biti lakše, zagrli me, zagrli me…
Uzeću te u naručje, da te čuvam usred zime, grijaće te moje tijelo, zagrli me, zagrli me…
Zagrli me oko vrata, oluja se diže, ne može ti vjetar ništa, ako priđes bliže, ako priđes bliže…
Ukrao bih sreću za nas, kupio bih, nemam čime, jedino si moje blago, zagrli me, zagrli me…
Ne trebaju tebi draga, ove pjesme, ove rime, najviše je što se može, zagrli me, zagrli me”.
Čekaj me, Arsen Dedić
“Sad je mojih pet minuta bez kravate, raskopčan pa, ako zbrišeš travi s puta plesač sam koji pleše sam.
Sad je mojih pet minuta puškama straže pjevaju, a zora kada noć proguta, one im pjesme vraćaju.
Mislim samo takve misli koje su zabranjene znam; i kad se vratim biću isti na stanici što moli… čekaj me, čekaj me čekaj me, čekaj me..
Danas su mi blizu zvijezde, stanem na prste, već su tu… da u džepu ih ponesem sklona je sreća vitezu.
Onda ću biti heroj tvoj za naše vječne sate, otirač, sjena tvoga psa; i biću vješalica, posuda za djecu; kava u postelji i ljubavnik sa dna”.
