“Sama si to tražila” je knjiga Louise O’Neill koju nećeš moći lako zaboraviti
„Sama si to tražila.“ Rečenica koju niko ne bi smio čuti nakon nasilja, a ipak je toliko prisutna u načinu na koji društvo govori o ženama da ju je Louise O’Neill pretvorila u naslov romana.
U središtu priče je Emma O’Donovan, osamnaestogodišnjakinja iz malog irskog grada. Popularna je, lijepa i sigurna u sebe, a ljeto provodi onako kako ga provode njeni vršnjaci – uz izlaske, zabave i društvene mreže. Nakon jedne noći sve se mijenja. Emma postaje tema tuđih razgovora, fotografije i snimci počinju kružiti, a pitanje više nije samo šta se dogodilo, već ko će biti proglašen krivim.
O’Neill posebno precizno gradi ono što dolazi poslije. Pogledi, komentari, šapat, internet, prijatelji koji okreću leđa i porodica koja pokušava shvatiti šta se dogodilo. Emma se odjednom ne posmatra kao djevojka kojoj je učinjeno nešto strašno, već kao neko čije ponašanje treba analizirati: šta je obukla, gdje je bila, s kim je otišla, koliko je pila i zašto nije uradila nešto drugačije.
Upravo zbog toga naslov romana zvuči toliko brutalno. „Sama si to tražila“ nije samo optužba upućena jednoj djevojci, već pitanje koje roman postavlja čitaocu: koliko često odgovornost prebacujemo na osobu kojoj se nasilje dogodilo, umjesto na onu koja ga je počinila?
Louise O’Neill ne piše priču u kojoj je sve jednostavno podijeljeno na dobre i loše likove. Zanimaju je nijanse, društveni pritisak i način na koji se stavovi mijenjaju kada se nađemo u situaciji koja nam je neugodna. Posebno je snažan prikaz digitalnog prostora, u kojem jedna noć može postati javna stvar mnogo većih razmjera nego što je iko od učesnika mogao zamisliti.
Zato je ovo roman koji se ne zadržava samo na priči o jednoj djevojci. Govori o krivici, pristanku, sramu, seksualnom nasilju i potrebi društva da pronađe objašnjenje za ono što se ne bi smjelo objašnjavati ponašanjem žrtve.
Ako tražiš knjigu koja otvara tešku temu bez uljepšavanja, „Sama si to tražila“ vrijedi staviti na listu za čitanje. Ne zato što daje lake odgovore, već upravo zato što neka pitanja ostavlja da ih dugo nosiš sa sobom.
