Boja na zidu odavno nije samo pozadina za namještaj. Jedan od zanimljivijih načina da je danas koristiš u enterijeru jeste da njome doslovno „iscrtaš“ prostor i odrediš gdje jedna zona završava, a druga počinje. Bez dodatnih zidova, pregrada i velikih zahvata.
Ovaj pristup poznat je kao color zoning ili paint zoning, a posebno je praktičan u manjim stanovima i prostorijama koje imaju više funkcija. Umjesto da cijeli zid obojiš jednom nijansom, boju možeš ograničiti samo na dio zida, nastaviti je preko ugla ili čak prenijeti na plafon. Rezultat je svojevrsna vizuelna soba unutar sobe.
Na primjer, radni sto u uglu dnevnog boravka može djelovati kao potpuno odvojena kućna kancelarija ako zidove iza njega obojiš u zagasitu zelenu. Fotelja, mala biblioteka i nekoliko slika mogu postati pravi kutak za čitanje kada ih povežeš toplom terakota nijansom. U spavaćoj sobi boja iza kreveta može zamijeniti klasično uzglavlje i istovremeno naglasiti zonu odmora.
Ako, recimo, trpezarijski sto stoji u otvorenom dnevnom prostoru, zid iza njega možeš obojiti drugačijom bojom i nastaviti nijansu preko plafona. Trpezarija će odmah djelovati kao zasebna zona, iako između nje i ostatka prostorije nema nikakve pregrade.
Sličan efekat možeš postići i u hodniku, posebno ako je povezan s dnevnim boravkom. Umjesto klasičnog akcentnog zida, bojom možeš uokviriti ogledalo, klupu ili konzolni sto i tako ulaznom dijelu dati vlastiti identitet.
Ne mora sve biti u ravnim linijama
Color zoning ne znači nužno savršeno pravougaone površine. Upravo su nepravilni oblici jedan od načina da ovaj efekat izgleda zanimljivije.
Veliki luk iza ogledala ili radnog stola može vizuelno naglasiti taj dio prostorije. Iza kreveta možeš napraviti široku organsku formu koja podsjeća na apstraktno uzglavlje. Ako voliš nešto odvažniji enterijer, granica između dvije boje može biti stepenasta ili geometrijska.
Takvi detalji posebno dobro funkcionišu kada je ostatak prostorije relativno jednostavan, jer boja tada postaje arhitektonski element sama za sebe.
Oboji i plafon
Jedna od ideja sa najvećim efektom jeste nastavak boje sa zida na plafon. Ovo posebno dobro funkcioniše iznad trpezarijskog stola, radnog kutka ili kreveta.
Na taj način dobijaš efekat svojevrsnog „okvira“ oko određene funkcionalne zone. U velikoj otvorenoj prostoriji to može učiniti da prostor djeluje organizovanije, a u malom stanu pomaže da različite funkcije ne izgledaju kao da su nasumično smještene jedna pored druge.
Ne moraš bojiti cijeli plafon. Dovoljno je da nijansa sa zida pređe samo preko dijela iznad zone koju želiš naglasiti.
Koje boje najbolje funkcionišu?
Zagasite i zemljane nijanse posebno su zahvalne za ovaj način uređenja. Maslinasto i kadulja zelena lijepo definišu radni ili mirniji kutak, dok terakota, cigla i prigušena narandžasta unose toplinu u trpezariju ili prostor za čitanje.
Ako želiš nježniji rezultat, možeš koristiti puderasto plavu, toplu bež, boju pijeska ili prigušenu ružičastu. Kontrast ne mora biti dramatičan. Ponekad je dovoljno izabrati nijansu koja je samo nekoliko tonova tamnija od ostatka zidova.
Važno je i da boju povežeš s ostatkom enterijera. Terakota zona, na primjer, posebno lijepo izgleda uz svijetlo drvo, ratan, krem tekstil i biljke, dok maslinasto zelena odlično funkcioniše uz tamnije drvo, lan i neutralne tonove.
Odakle početi?
Prije nego što uzmeš četku, razmisli koji dio prostorije već ima određenu funkciju, ali mu nedostaje vizuelna granica. To može biti sto za rad u dnevnoj sobi, fotelja za čitanje, mali trpezarijski kutak, krevet u studio apartmanu ili klupa u hodniku.
Upravo tu boja može napraviti najveću razliku.
Umjesto da razmišljaš „koji zid želim obojiti?“, postavi sebi pitanje: koji prostor želim definisati?
To je zapravo cijela ideja ovog pristupa. Boja više nije samo završni dekorativni sloj. Uz malo planiranja može postati jedan od najjednostavnijih načina da prostor dobije strukturu, karakter i jasnije funkcionalne zone, bez ijednog novog zida.
