Pet filmova sa Filmskog festivala u Veneciji o kojima se pričalo i koje vrijedi imati na radaru
Filmski festival u Veneciji nije samo mjesto na kojem se unaprijed traže novi kandidati za Oscare. Ponekad se filmovi pamte po glumačkim transformacijama, ponekad po reakciji publike, a ponekad jednostavno zato što pokrenu razgovor koji se nastavi dugo nakon odjavne špice.
Ovogodišnji program imao je svega pomalo – velike zvijezde, autore od kojih se mnogo očekivalo, neobične priče i nekoliko naslova koji su izazvali reakcije daleko izvan festivalskih dvorana.
Bunker
Penélope Cruz i Javier Bardem ponovo su zajedno na ekranu, ali njihova priča ovog puta nije romantična drama kakvu bismo očekivali od jednog od najpoznatijih glumačkih parova.
U filmu Floriana Zellera, Bardem igra arhitektu koji dobija zadatak da osmisli luksuzni bunker za tehnološkog milijardera. Naizgled prestižan posao vrlo brzo otvara mnogo neprijatnija pitanja. Koliko novca je potrebno da bismo se osjećali sigurnima? I šta se događa s odnosom kada strah postane važniji od svega što je par godinama gradio?
Upravo je odnos između likova Cruz i Bardema jedan od razloga zbog kojih se o filmu toliko pričalo.
Wild Horse Nine
Martin McDonagh ovog puta izlazi iz prostora crne komedije kakvu poznajemo iz njegovih ranijih filmova i odlazi u politički triler.
John Malkovich i Sam Rockwell igraju agente CIA-e koji početkom sedamdesetih odlaze na Uskršnje ostrvo. Egzotična lokacija samo je početak priče koja uključuje političke spletke, tajne i odnos dvojice muškaraca čije se povjerenje polako raspada.
Sam spoj McDonagha, Rockwella i Malkovicha dovoljan je da ovaj film završi na listama naslova koje vrijedi pratiti i nakon Venecije.
Primetime
Robert Pattinson ponovo bira ulogu koja nema mnogo veze s njegovim najpoznatijim likovima.
U filmu Primetime igra televizijskog voditelja Chrisa Hansena, poznatog po emisiji To Catch a Predator, kontroverznom formatu koji je početkom 2000-ih izazvao ogroman interes javnosti.
Film se vraća u 2006. godinu i bavi se periodom kada je emisija bila na vrhuncu pažnje. Nije teško pretpostaviti zašto je upravo ovaj naslov izazvao podijeljene reakcije: priča otvara pitanje granice između javnog interesa, televizijskog spektakla i eksploatacije tuđih najgorih trenutaka.
A Pattinson je još jednom pokazao da ga trenutno mnogo više zanimaju nepredvidive uloge nego siguran izbor.
Bucking Fastard
Werner Herzog nije režiser od kojeg očekujemo konvencionalne priče, pa ni njegov novi film nije takav.
Rooney i Kate Mara igraju sestre Jean i Joan Holbrooke čija je povezanost toliko intenzivna da gotovo briše granicu između dvije osobe. Govore istovremeno, dijele snove, zaljubljene su u istog muškarca i kao da odbijaju pravila prema kojima ostatak svijeta funkcioniše.
Film je upravo zbog te neobične dinamike jedan od onih o kojima se ne može govoriti samo kroz radnju. Mnogo je zanimljivije pitanje gdje završava bliskost, a počinje gubitak vlastitog identiteta.
Oasis: Don’t Look Back in Anger
Dokumentarac Oasis: Don't Look Back in Anger prati put jednog od najpoznatijih britanskih bendova – od Manchestera i prvih nastupa do svjetske slave, a zatim i ponovnog okupljanja braće Liama i Noela Gallaghera za prošlogodišnju turneju.
Film donosi rijetke snimke i priče iz istorije benda, ali i podsjetnik na jednu od najpoznatijih muzičkih priča o odnosu između dvojice braće.
Nije teško pogoditi zašto je upravo ovaj naslov privukao toliko pažnje. Oasis je bend o kojem se nikada nije pričalo samo zbog muzike.
