Sarajevo je ponovo postalo centar filmskog svijeta. Svečanom ceremonijom u Narodnom pozorištu Sarajevo i projekcijom filma „Očevina“ (Fatherland) Paweła Pawlikowskog, 14. avgusta otvoren je 32. Sarajevo Film Festival, koji će trajati do 21. avgusta.
Crveni tepih, ljetne projekcije pod otvorenim nebom i dolazak velikih imena svjetske kinematografije ponovo su promijenili ritam grada. Ali iza glamura koji tradicionalno prati festivalske večeri nalazi se program zbog kojeg ćemo narednih dana pažljivo pratiti Sarajevo.
Prvo veče u znaku Paweła Pawlikowskog
Čast da otvori ovogodišnji festival pripala je filmu „Očevina“, novom ostvarenju oskarovca Paweła Pawlikowskog. Pawlikowski je lično stigao u Sarajevo kako bi predstavio film publici, a njegov povratak na SFF ima posebno značenje jer sa Festivalom sarađuje decenijama. Godine 2019. dobio je i Počasno Srce Sarajeva.
„Očevina“ je istorijska drama smještena u ljeto 1949. godine, na vrhuncu Hladnog rata. U centru priče su nobelovac Thomas Mann i njegova kćerka Erika Mann, glumica, spisateljica i automobilistkinja. Nakon 16 godina egzila u Sjedinjenim Američkim Državama, njih dvoje kreću na putovanje kroz razorenu i politički podijeljenu Njemačku, od Frankfurta pod američkom kontrolom do Weimara pod sovjetskom upravom. Hanns Zischler igra Thomasa Manna, dok Eriku tumači Sandra Hüller, a u glumačkoj postavi su i August Diehl, Devid Striesow i Anna Madeley.
Film je u Sarajevo stigao direktno nakon Cannesa, gdje je imao svjetsku premijeru i Pawlikowskom donio nagradu za najbolju režiju. Time je otvaranje SFF-a odmah postavilo prilično visoku filmsku ljestvicu.
“Ovaj Festival je jako blizak mom srcu. Četvrti put sam ovdje. Prvi put moj film je ovdje prikazan na prvom izdanju Festivala, 1995. godine. To je bilo jako interesantno vrijeme za kinematografiju i istoriju. Film koji ćete gledati je na neki način savršen za Sarajevo, u smislu da je ispunjen istorijom. Film je o istoriji. Film je o porodici, ljubavi, izdaji i svemu sličnom. Sve je smješteno u kontekstu istorije koje ovaj grad, za mene, ima jako puno. Nakon što sam rekao sve to, nemojte ga shvatati preozbiljno. U filmu je i nekoliko duhovitih dijelova. Nadam se da ćete uživati u projekciji”, rekao je reditelj filma “Očevina”.
Pawlikowski će održati masterclass u nedjelju, 16. avgusta, u 10:00 sati u Festivalskom centru (Bosanski kulturni centar).
Svečanu ceremoniju vodio je bh. glumac Kerim Čutuna, a direktor Festivala Jovan Marjanović podsjetio je na ono što SFF već više od tri decenije čini posebnim: ideju zajedničkog gledanja filmova, susreta različitih kultura i publike koja u Sarajevo dolazi sa različitim iskustvima i pogledima na svijet.
Velika imena stižu u Sarajevo
Otvaranje je tek početak, jer lista gostiju 32. Sarajevo Film Festivala ove godine djeluje posebno impresivno.
Među dobitnicima Počasnog Srca Sarajeva su Diego Luna, Asghar Farhadi, Emily Watson i Woody Harrelson. Britanska glumica Emily Watson istovremeno predsjedava žirijem Takmičarskog programa za igrani film.
Asghar Farhadi, dvostruki dobitnik Oscara, vraća se u Sarajevo nakon osam godina, a Festival mu je posvetio i retrospektivu. To znači da će publika tokom festivalskih dana imati priliku ponovo pogledati neke od njegovih najznačajnijih filmova.
Posebnu pažnju privlači i dolazak Diega Lune, koji u Sarajevo donosi svoj novi rediteljski film „Ashes“, nakon premijere u Cannesu, a održava i masterclass za publiku i mlade filmske autore.
Sarajevo narednih sedam dana ponovo živi film
Sarajevo Film Festival odavno nije događaj koji se završava izlaskom iz kino sale. Tokom ovih nekoliko avgustovskih dana cijeli grad postaje dio Festivala, od crvenog tepiha ispred Narodnog pozorišta i Open Air projekcija do razgovora s autorima, masterclassova i večernjih okupljanja.
Ovogodišnje izdanje posebno dobro spaja ono zbog čega se SFF prati i izvan regiona: velika međunarodna imena, filmove koji direktno stižu iz Cannesa i drugih velikih festivala, nove regionalne autore i priče koje će upravo u Sarajevu prvi put biti prikazane publici.
Sa više od 250 filmova iz oko 70 zemalja nemoguće je pogledati sve. Ali možda upravo u tome leži najbolji dio Sarajevo Film Festivala. Napraviš svoju listu, promijeniš je nekoliko puta, spontano kupiš kartu za film o kojem ne znaš gotovo ništa i na kraju upravo o njemu najviše pričaš.
