Postoje šetnje uz more. I postoje staze koje te natjeraju da zastaneš, udahneš i zaboraviš da si uopšte krenuo da “samo prošetaš”.
Jedna od tih ruta nalazi se između Makarske i Omiša i zove se Put života.
Ali ovo nije lagana šetnja. Ovo je trail koji traži energiju, dobru obuću i spremnost da se malo umoriš, a zauzvrat nudi pejzaže koji izgledaju kao da nisu sa ovog svijeta.
Staza počinje iznad mjesta Pisak, uz Jadransku magistralu, ali već nakon nekoliko minuta hoda potpuno mijenja priču. Prašina i asfalt ostaju iza tebe, a ispred se otvara teren koji djeluje sirovo, mediteranski i gotovo nestvarno.
S jedne strane su stijene Biokova, oštre i impresivne, a s druge otvoreno more koje se spušta niz litice sve do skrivenih uvala. Negdje ispod, u toj “nizini”, nalazi se i područje Vruja, jedno od onih mjesta koja izgleda kao da su namjerno sakrivena od gužve.
Ono što ovu stazu izdvaja nije samo pogled, nego kontrast. Hodaš po kamenju, kroz uske prolaze, pored stijena koje imaju oblike koji izgledaju kao da su isklesani rukom, i povremeno kroz male prirodne zaklone i špilje.
I stalno imaš osjećaj da si između dva svijeta – jednog planinskog, grubog i stabilnog, i drugog morskog, beskonačnog i promjenjivog.
Ali važno je reći i ovo: ovo nije ruta za “laganu nedjeljnu šetnju”.
Nema kafića, nema signalizacije na svakom koraku, nema infrastrukture koja te vodi za ruku. Ovo je teren koji traži ozbiljniju pripremu, posebno ljeti kada temperature znaju biti ekstremne. Zato se najčešće za ovaj pohod preporučuje proljeće ili rana jesen kad je priroda jednako dramatična, ali podnošljivija za hodanje.
Na kraju te čeka vidikovac koji sve to zaokruži. Nema spektakularnog “finala” u smislu sadržaja, samo pogled koji te natjera da sjedneš i šutiš nekoliko minuta.
I možda je upravo to cijela poenta ove rute: ne da je pređeš, nego da je osjetiš u nogama, dahu i tišini između koraka.
