Da li je moguće “prevazići” sopstvenu prošlost i konačno živjeti mirnije u sadašnjosti? Iako prošlost ne možemo izbrisati, možemo naučiti da je više ne nosimo na svojim plećima. Iscjeljenje počinje svjesnošću i malim, svakodnevnim koracima koji vraćaju unutrašnji mir i povjerenje u sebe.
Svi nosimo svoje rane
Mnoge traume potiču iz djetinjstva, kada nismo umjeli da razumijemo ono što osjećamo. Te rane ne ostaju u prošlosti, one žive u tijelu, utiču na to kako reagujemo na stres, kako volimo, kako se odnosimo prema sebi. Naš nervni sistem često ostaje u “režimu preživljavanja”, tijelo je napeto, a um stalno traži opasnost. Čak i naša uvjerenja o sebi, poput onih da nismo dovoljno dobri ili da ljubav moramo zaslužiti oblikuju se iz tih ranih iskustava.
Dobra vijest je da, zahvaljujući neuroplastičnosti, možemo promijeniti te obrasce i naučiti živjeti slobodnije.
Smiri nervni sistem
Prvi korak ka iscjeljenju je vraćanje tijela u ravnotežu. Duboko disanje s dugim izdisajima, boravak u prirodi, dodir sa svježim predmetom ili jednostavan trenutak tišine pomažu da se osjeti sigurnost “ovdje i sada”. Namjerni odmor — bilo da je to kratak san, šetnja ili nekoliko minuta potpunog mirovanja — podsjeća tijelo da više ne mora da bude u stanju pripravnosti.
Postavi zdrave granice
Granice su način da zaštitimo svoju energiju i naučimo druge kako želimo da budemo tretirani. Reći “ne” nije sebično, već čin samopoštovanja. U početku se može javiti krivica, naročito ako smo navikli da ugađamo drugima, ali s vremenom granice postaju izvor slobode i stabilnosti.
Poveži se sa svojim unutrašnjim djetetom
Mnoge traume potiču iz perioda kada nismo imali riječi da izrazimo bol. Ta dječja verzija nas i dalje postoji, noseći neispunjene potrebe i potisnute emocije. Iscjeljenje počinje kada joj pružimo pažnju, razumijevanje i nježnost. Pisanje dnevnika, postavljanje pitanja poput “Šta ti sada treba?” ili jednostavno čin brige o sebi pomažu da se obnovi osjećaj sigurnosti i ljubavi prema sebi.
Pokreni tijelo
Traume ne žive samo u mislima, već i u tijelu. Napetost, trzaji ili ukočenost često su tragovi starih sjećanja. Blagi pokreti, istezanje, ples, pjevušenje ili jednostavno svjesno disanje pomažu tijelu da otpusti ono što je nekada moralo zadržati što automatski utiče na sveobuhvatno zdravlje.
