Postoje vikendi kad nam treba bijeg. Ali ne more, sunce ni vino, već prostor – tih, papirnati svijet u kojem možemo biti ono što jesmo ili ono što nikada nismo smjele ni pokušati.
Ovaj vikend čitamo o ženama koje su stale naspram svijeta i šapatom rekle: ne. Ili: ne još. Ili: ne na taj način.
“Prodavačica” Sajake Murate nije obimna knjiga. Ali nije ni lagana. Glavna junakinja, Keiko, ne želi napredovati u karijeri. Ne želi ni muža, ni djecu, ni stan sa pogledom. Njen svijet je mini-market – sterilno, fluorescentno mjesto u kojem sve ima svoj red i značenje. I tu počinje ono nelagodno pitanje koje svi u nekom trenutku čujemo – šta nije u redu s tobom?
Ali možda je pitanje zapravo: šta nije u redu sa svijetom koji nas sili da biramo unaprijed definisane uloge, kao da život dolazi u veličinama S, M i L?
S druge strane, “Jedi, moli, voli” Elizabet Gilbert je knjiga za koju vjerovatno već znaš. Možda si je čitala, gledala, možda si se malo i osmjehnula na “vožnju biciklom po Baliju”. Ali kad je uzmeš u ruke u pravom trenutku, postane mnogo više od self-help razglednice iz egzotičnih destinacija. To je knjiga o pukotini u svakodnevici – onoj kroz koju se ponekad provuče svjetlo.
U eri kada “imati sve” izgleda kao imperativ, ove dvije žene (jedna iz Tokija, druga iz New Yorka) pokazuju šta znači tražiti sebe izvan matrica, mapa i “to-do” lista. Jedna ostaje gdje jeste, druga ide na drugi kraj svijeta – ali obe putuju.
Dakle, ovog vikenda čitamo da bismo se podsjetile da nije luksuz tražiti mir – to je pitanje opstanka. A ponekad je najbolja destinacija – vlastita tišina.
