Porodična okupljanja jesu prilike za povezivanje, slavlje i stvaranje uspomena. Ipak, za mnoge ona mogu biti izvor stresa, konflikata, tenzije i iscrpljenosti. Sama dinamika i struktura porodice, zatim nerazriješeni odnosi i očekivanja često mogu dovesti do napetosti i preplavljenosti.
Kako bismo se bolje nosili sa svim neprijatnostima i izazovima, koje porodična okupljanja sa sobom nose, postavljanje zdravih granica i asertivna komunikacija su ključni, pogotovo onda kada planiramo provesti duži vremenski period sa bližnjima.
Zašto su porodična okupljanja izazovna?
Porodica ima mnogo značajan uticaj na našu percepciju sebe i svijeta, jer takva okupljanja često u nama bude snažne emocije. Okupljanja nas vraćaju u okruženje u kojem smo odrastali i oblikovali svoje prve odnose i obrasce ponašanja. Iz ugla transakcione analize, često kažem da kada se “vraćamo kući”, mi nesvjesno ulazimo u svoje ego stanje Djeteta. Ovo stanje nam se aktivira jer poznate situacije, obrasci komunikacije i interakcije sa roditeljima i bližnjima podsjećaju naš cijeli nervni sistem na iskustva iz djetinjstva.
Bez obzira na to koliko smo ODRASLI, povratak u porodični krug u nama izaziva osjećanja koja su obilježila naše odrastanje – npr. potrebu za odobravanjem, strah od konflikta, potrebu za udovoljavanjem ili osjećaj nemoći.
Ovi obrasci ponašanja često dolaze iz našeg unutrašnjeg Djeteta koje reaguje na poznate nadražaje iz okoline. Na primjer, možemo da se osjećamo kao odgovorno dijete koje mora udovoljiti svima, ili da se povlačimo kada nastane neki sukob, jer nas to podsjeća na nekadašnje porodične dinamike. Možda se trudimo dokazati roditeljima i/ili bližnjima koliko smo uspjeli ipostigli ili prosto izbjegavamo razgovore o temama koje uvijek završe kritikama…
Zato, prije nego što kreneš na porodično okupljanje, pokušaj osvijestiti svoje obrasce ponašanja i povezanost sa djetinjstvom.
Postavi sebi ova pitanja:
- Kako se osjećam kada se vraćam kući? Da li uočavam promjene u svom ponašanju ili emocijama?
- Postoje li specifične situacije ili rečenice koje me vraćaju u osjećanja iz djetinjstva?
- Na koji način bih sada mogao/la reagovati iz svog odraslog, stabilnog dijela ličnosti?
Naredni put kada budeš u porodičnom okruženju, obrati pažnju na to kako se ponašaš, kako reaguješ na roditeljske komentare i šta osjećaš u tim trenucima.
Ovaj svjesni korak ti može pomoći da prepoznaš kada si u stanju Djeteta i svjesno aktiviraš svoje ego stanje Odraslog, koje donosi racionalne, balansirane i samosvjesne odluke, te postavlja zdrave granice.
Šta su zdrave granice i zašto su važne?
Zdrave granice su svjesni izbori kojima jasno određujemo svoja emocionalna, fizička i vremenska ograničenja. One su zapravo način da se zaštitimo od preplavljenosti. Kad ih postavljamo, tada komuniciramo svoje potrebe, ali isto tako poštujemo i potrebe drugih. Granice nisu nikakve barijere – njih postavljamo sebi i one nama omogućavaju autentičnost.
Evo nekih od primjera i načina kako možeš postaviti zdrave granice i asertivneije komunicirati:
Postavljanje vremenskih granica:
Prije okupljanja sa bližnjima, zapiši sebi koliko vremena želiš provesti sa njima, i važno je da budeš istrajan/na u svojim granicama.
Primjer: “Rado bih ostao/la na ručku, ali ću morati da odem ranije jer mi je potreban odmor.”
Reagovanje na neugodne komentare:
Pripremi unaprijed nekoliko odgovora za teme koje su neprijatne.
Primjer: “Poštujem tvoju zabrinutost, ali bih radije da ne razgovaramo o ovoj temi.”
Reći „ne“ bez osjećaja krivice:
Primjer: “Hvala i drago mi je što ste me pozvali da pomažem, ali zaista neću moći ovaj put.”
Postavljanje granica često nije lako, posebno u porodici gdje su obrasci ponašanja duboko ukorijenjeni. Psihoterapija tada može biti korisno mjesto za istraživanje tih obrazaca, učenje asertivnih tehnika i jačanje usvog nutrašnjeg “JA” ili Odraslog.
Rad sa psihoterapeutom ti pomaže da bolje razumiješ svoje emocije, da se oslobodiš od osjećanja krivice i naučiš kako zdravo da komuniciraš.
Porodična okupljanja za tebe ne moraju biti izvor stresa ako unaprijed postaviš jasne granice i praktikujješ asertivnu komunikaciju.
Male promjene u pristupu mogu značajno doprinijeti boljoj povezanosti sa drugima i većem uživanju u predstojećim praznicima.
Pročitaj i ostale tekstove iz rubrike na kafi sa psihoterapeutom.
