Četvrt vijeka posvećenosti, stvaranja i podučavanja – Škola slikanja „Maestro Dacešin“ iz Banjaluke nedavno je obilježila značajan jubilej. Tokom proteklih 25 godina, stotine polaznika svih uzrasta zakoračile su u svijet umjetnosti upravo zahvaljujući radu i viziji njenog osnivača, Vladislava Dacešina.
Povodom ovog važnog trenutka, razgovarali smo s njim o počecima, filozofiji rada, najvažnijim postignućima, ali i izazovima koji prate život jednog umjetnika.
Možete li se prisjetiti početaka škole? Šta Vas je inspirisalo da je osnujete i kako su izgledali prvi dani rada?
“Poslije 25 godina rada Škole slikanja osjećam se ponosno i shvatio sam da je svaki trenutak posvećen ovom poslu – neprocjenjiv. Kao već formiran umjetnik, hiperrealista sa dosta izložbi iza sebe, nisam nikad razmišljao da nekoga u nečemu podučavam. Bilo je to po nagovoru mojih kolega i prijatelja, čija su djeca pokazivala interes za umjetnost i voljela da crtaju. Željeli su da ih malo usmjeravam i da im pomognem. Tako je počeo rad sa djecom, a ubrzo i sa odraslim osobama. Bilo je tu talentovanih polaznika, ali i onih koji to možda nisu, pa sam morao pronaći način rada da se ne obeshrabre i da uživaju u procesu nastanka slike. Bio je to izazov i za mene”.
Tokom ovih 25 godina, koliko je polaznika prošlo kroz školu i kakav je bio njihov napredak?
“Kroz moju školu prošlo je nekoliko stotina đaka polaznika i taj proces obuke je vrlo zahtjevan. Bilo mi je zadovoljstvo raditi sa ljudima željnim da uče o umjetnosti i usavršavaju se u tom polju, svako na svoj način. Pronalaze svoj izraz, razvijaju se i stvaraju umjetnost”.
Kako biste opisali filozofiju i pristup podučavanju u Vašoj školi?
“Način na koji ja radim sa svojim polaznicima je jedinstven i razlikuje se od svih do sad već viđenih. To je moja autorska škola i pokazalo se jako uspješna, jer je iznjedrila mnogo dobrih slikara. Mnogi mladi ljudi su svoja prva saznanja o umjetnosti počinjali kod mene, a kasnije se usavršavali na visokim školama i fakultetima”.
Koji su najznačajniji trenuci ili postignuća škole tokom proteklih 25 godina?
“Nisam mogao ni zamisliti koliko će to obogatiti i moj život. Svaki polaznik donio je nešto jedinstveno u školu, a zajedno smo gradili ne samo zajednicu umjetnika, već i mjesto gdje se kreativnost slavi i njeguje”.
Kako vidite budućnost Škole slikanja „Maestro Dacešin“? Imate li planove za proširenje ili nove projekte?
“O budućnosti škole ne mogu govoriti, s obzirom na moje godine, a poslije mene siguran sam da se zanat koji mi njegujemo – gasi. Živimo u drugom vremenu i tradicionalne vrijednosti polako nestaju. Nažalost”.
Kakvu poruku biste poslali mladim umjetnicima i onima koji razmišljaju da se upuste u svijet slikarstva?
“Mnogo bih ja mladim umjetnicima imao šta reći, ali oni ne žele to da čuju. Lijepo zvuči riječ umjetnik ili umetnik, ali ako odaberu taj poziv, mnogo je izazova u životu pred njima. Živimo u vremenu i prostoru gdje neće imati podršku ni od koga. Da li to sve mogu da iznesu na svojim leđima i da žive svoje snove, lijep život umjetnika?! Ja sam imao sreću i zadovoljstvo da radim posao koji volim i zadovoljan sam svojim životom! Bilo je mnogo izazova, ali sve se to lagano rješava kad živite svoj život punim plućima”.
Kako je škola uticala na kulturnu scenu Banje Luke i šire zajednice?
“Sigurno je moja škola uticala na kulturnu scenu Banja Luke i šire zajednice, jer je dala mnogo dobrih slikara, dizajnera i srodnih umjetničkih zanimanja”.
Na koji način održavate kvalitet i motivaciju kroz sve ove godine rada?
“Kvalitet i motivaciju održavam jer volim svoj posao i maksimalno sam tome i posvećen. Nema improvizacije. Priča Škole slikanja „Maestro Dacešin“ nije samo priča o umjetnosti – to je priča o predanosti, trajnoj vrijednosti kreativnosti i snazi zajednice. U vremenu kada se tradicionalne vrijednosti često stavljaju po strani, ovakav kontinuitet predstavlja istinsku kulturnu vrijednost. I bez obzira na to što Dacešin skromno ne govori o budućnosti škole – njen trag u umjetničkoj i kulturnoj mapi regije ostaje dubok i neizbrisiv”.
