Praznici su vrijeme koje često povezujemo sa porodicom, prijateljima, slavljenjem i osjećajem prihvatanja, pripadanja i topline. Međutim, mnogima ovo doba godine može donijeti osjećaj usamljenosti, tuge i izolovanja, anksioznosti i depresije.
Ovaj paradoks često proizlazi iz upravo društvenog pritiska da budemo srećni, jer zašto i ne bismo bili? Pa zima je, praznici…? Sve nas to može dodatno udaljiti od realnosti i naših stvarnih osjećanja, emocija i potreba.
Zašto se osjećamo usamljeno za vrijeme praznika?
U psihologiji je usamljenost naše subjektivno stanje i ono nije nužno povezano sa fizičkom izolacijom i distancom. Što dalje znači da osoba iako je okružena ljudima, može osjećati onu unutrašnju prazninu, neispunjenost i tjeskobu. Pritom je jedna studija Univerziteta u Čikagu otkrila da su visoka očekivanja oko prazničnih okupljanja i praznične euforije često izvor razočaranja, a to sve dodatno pogoršava osjećaj usamljenosti.
Zatim tokom praznika, društvene mreže i mediji dodatno pojačavaju i prezentuju idealne praznične fotografije, te plasiraju “savršene” praznične atmosfere i stalno nas podsjećaju na to, kako praznici treba da budu “savršeni” i kako su isti “idealna prilika” za druženje sa porodicom, stvarajući mnogima osjećaj, da svi osim njih sada uživaju sa svojim najbližima. i to u nekim idealnim uslovima i okolnostima. I tako su praznici postali jedan vid podsjetnika na period u kom se mnogi suočavaju sa svojim nesigurnostima.
Uz to, mnoge praznici podsjećaju i na gubitke, bilo da su to dragi ljudi, prekinuti odnosi ili neke propuštene prilike.
Kako se nositi sa osjećajem usamljenosti tokom praznika?
Usamljenost nije stanje iz kojeg se moramo “izvući”; ona je zapravo “signal” koje nam naše tijelo šalje, govoreći nam da trebamo dublje zaviriti u sebe. Često svoje klijente pitam:” Kada bi tvoja usamljenost i praznina govorila, šta bi ti rekla?”
Uglavnom dolazimo do odgovora gdje nam osjećaj praznine obično poručuje, kako pravi prostor za neki novi početak, traga za povezanošću, pokazuje nam gdje nam treba ljubavi, brige, pažnje i iscjeljenja, te nas poziva da ponovo otkrijemo sebe.
Kroz male, a značajne promjene u svakodnevnim navikama, rad na sebi i samorefleksiju možemo naučiti sebe kako da pronađemo radost, pa čak i ovakvim trenucima kad se osjećamo sami.
Ovu su neka od pitanja samorefleksije, koja postavljam svojim klijentima:
• Zapitaj se: Šta mi praznici znače? Šta očekujem od njih i odakle zapravo dolaze ta moja očekivanja?
• Kako sam prošle godine doživio/la praznike? Koja osjećanja bih želio/la ponoviti, a koje promijeniti?
• Na koje načine mogu održavati svoju povezanost sa drugima, čak i ako su oni možda fizički udaljeni?
• Šta bih savjetovao/la drugima koji su mi dragi, a prolaze kroz isto?
Obično se u posljednjem pitanju i nadje naš odgovor, tada je važno izaći iz svog okvira sigurnosti i uraditi isto, što bismo savjetovali drugim voljenim osobama.
Važno je da razgovaramo o svojim osjećanjima:
Jer jedan od najefikasnijih načina da se suočimo sa svojim osjećajem usamljenosti je da ga podijelimo sa drugima. Psihoterapija može biti sigurno mjesto za istraživanje svojih osjećanja, pa čak i za otkrivanje novih načina kako da se povežemo sa sobom i drugima.
Praznici su zapravo odlična prilika za lični rast i rad na sebi. Ako osjećate da vam je teško nositi se sa usamljenošću, psihoterapija može značajno pomoći da razumijete svoje emocije, razbijete obrasce koji vas ograničavali i pronađete načine da unesete više pozitivnih resursa u svoj život.
Ono što često govorim jeste, da usamljenost nije znak slabosti, već je to način na koji nas tijelo poziva na promjenu.
Rad na sebi i svjesna refleksija mogu nam pomoći da praznike doživimo na nov i drugačiji način.
Pročitaj i ostale tekstove iz rubrike na kafi sa psihoterapeutom.
Prati nas
Dobrila Čajević, Psihoterapeutkinja pod supervizijom
Dobrila Čajević, psihoterapeutkinja pod supervizijom iz EMDR-a i Transakcione analize, predstavlja spoj bogatog profesionalnog i životnog iskustva. Diplomirana profesorica njemačkog jezika i književnosti, Dobrila je svoje obrazovanje započela u rodnim Palama, gdje je završila osnovnu i srednju školu prije nego što je na fakultetu posvetila svoju pažnju germanistici. Njeno profesionalno putovanje vodi je kroz mnoge zemlje Evrope - živela je i volontirala u Njemačkoj, Belgiji, Danskoj, Italiji, Norveškoj, Srbiji,Sjevernoj Makedoniji, Albaniji i Bosni i Hercegovini. Kao dio organizacija poput SHL, SAME, UNICEF i Save the Children International i mnogih drugih, Dobrila je sticala znanje i vještine radeći sa ljudima iz različitih kultura i društvenih okruženja, što je obogatilo njeno razumijevanje ljudskih potreba i izazova. Povratkom iz Njemačke 2017. godine, Dobrila je započela obuku iz psihoterapijskog pravca transakciona analiza (TA), a 2023. godine i trening iz EMDR-a (terapija za obradu traumatskih iskustava). Nakon završetka EMDR-a 2024te godine, nastavila je svoju edukaciju u Centru za psihoterapijske studije u Beogradu, gdje je završila specijalizaciju (propedeutiku) za psihoterapiju. Danas radi u Banja Luci pod internacionalnom supervizijom, pružajući psihoterapiju i psihološko savetovanje uživo i online, na srpskom, njemačkom i engleskom jeziku, a u radu sa klijentima praktikuje holistički pristup. Pored individualne i grupne psihoterapije, Dobrila organizuje retreate, seminare, edukativne radionice i prezentacije, pružajući ne samo svojim klijentima, nego I svima zainteresovanim priliku za lični rast i razvoj kroz struktuisan, povjerljiv, njegujući i podržavajući prostor i rad.
Source: Dobrila Čajević
