Milan Fashion Week za sezonu jesen/zima 2026 stigao je odmah nakon što su se olimpijska svjetla ugasila, a Milano bez pauze promijenio kostim. Sportske arene ustupile su mjesto pistama, a grad je ponovo postao epicentar modne moći. Ove sezone nismo gledali samo kolekcije, nego i sudare generacija, velike debije i povratke korijenima koji su podsjetili zašto je Milano i dalje srce italijanske elegancije.
Dolce & Gabbana: Sicilija kao zavjet, crna kao stav
Ako je Milano ove sezone u znaku crne, onda su Dolce & Gabbana toj boji dali značenje. Prvo, crna. Svuda. Upija svjetlost i oblikuje siluetu. Podsjeća na ponosne udovice, tragične heroine i onu tihu duhovnost juga Italije. Na pisti su se nizali oštro strukturirani dvoredni kaputi, klasični trench modeli i prugasta odijela. Neke pruge neočekivano su se selile na leđa, kao diskretni pomak unutar poznatog jezika.
Drugi stub kolekcije je čipka. Naravno, crna. Slojevita, prozirna, često kombinovana sa svilom i organzom. Midi suknje s blagim, gotovo zamućenim rubovima, mini haljine dugih rukava, transparentni topovi, bralette koji diskretno proviruju ispod sakoa.
Treći element je krojenje, izvedeno s autoritetom. Strukirani sakoi, oštra odijela, visoki vamp ovratnici, košulje s izrezima, pa čak i komadi nošeni naopačke. Couture ovdje postaje jezik sam za sebe.
Pred kraj revije crnu su razbili mikro print haljinama inspirisanim kultnom fotografijom Helmuta Newtona iz 1975. godine. Sjećanja, slike, arhiva, sve je to utkano u ovu kolekciju.
Giorgio Armani: Tiha moć kroja
U palati Via Borgonuovo 21, tamo gdje je sve i počelo, Silvana Armani predstavila je kolekciju “New Horizons”. Umjesto spektakla, dobili smo fokus. Umjesto 90 silueta, 57 pažljivo ispričanih priča o onome što Armani znači.
Revija je otvorena oversized sivim odijelima koja su prizvala uspomenu na legendarni trenutak Julije Roberts s početka devedesetih, ali reinterpretiran za generaciju koja nosi sakoe sa spuštenim ramenima i pantalone nisko na bokovima. Slojevi su bili ključ: kratki puloveri ispod raskopčanih sakoa, tanke košulje s naborima, broševi u znaku Lava i Raka kao suptilan ukras.
Poslovna odjeća prelila se u večernju bez nagle promjene ritma. Tunike i kimona preko balon pantalona od baršuna i krepa grlile su tijelo poput mekanog oklopa. Cipele ravne, čizme radničke, torbe prilagodljive svakoj prilici. Sve je disalo lakoćom, ali i sigurnošću. Ako tražiš eleganciju koja ne viče, nego šapuće, Armani je i dalje nenadmašan.
Bottega Veneta: Brutalizam koji zavodi
Louise Trotter nastavila je tamo gdje je stala, ali još hrabrije. U Palazzu San Fedele kolekcija je predstavljena kao dijalog brutalizma i senzualnosti. I zaista, prvi izlazi djelovali su poput arhitektonskih skulptura.
Kaputi sa proširenim ramenima i bokovima nisu prizivali osamdesete, nego novu vrstu ženske siluete. Hladne nijanse crne i sive nosile su ozbiljnost betona, ali u njima je bilo i nečeg zaštitničkog. Kao oklop koji istovremeno štiti i osnažuje.
Kako je revija odmicala, materijali su postajali sve neobičniji. Fiberglas, teksture nalik krznu, kaputi koji izgledaju kao da su izašli iz umjetničke instalacije. Outerwear je bio apsolutni vrhunac. Jedan kaput za drugim izazivao je uzdahe. Trotter ne nudi samo odjeću, nego stav: snaga i nježnost mogu postojati zajedno.
Ferragamo: Emocija kroz krojenje
Maximilian Davis nastavio je istraživanje oslobođenih silueta dvadesetih, ali s fokusom na dekonstrukciju kroja. U muzeju La Triennale atmosfera je bila gotovo filmska. Uvećani peacoat kaputi, svilene košulje s vezicama do vrata, odijela koja se rastavljaju i ponovo sastavljaju pomoću dugmadi.
Panelirane haljine otkrivale su kožu tamo gdje ti želiš, ne gdje moda diktira. Muška odijela bila su toliko precizna da su djelovala kao uniforma modernog heroja.
Kako su se boje mijenjale iz crne i krem u prigušene zelene i plave, emocija je postajala jača. Zlatne haljine od laméa i plisirane transparentne kreacije zaokružile su priču. A cipele, oštri špic i zavodljivi slingback modeli, podsjetile su nas na DNK kuće. Davis zna kako spojiti prošlost i sadašnjost bez nostalgije.
Prada: Slojevi kao metafora našeg vremena
Dok su se drugi brendovi bavili siluetom, moći i nasljeđem, Miuccia Prada i Raf Simons ove sezone su istraživali složenost. Ne samo odjeće, nego identiteta. U vremenu u kojem svi igramo više uloga, mijenjamo raspoloženja, stavove i maske tokom jednog dana, njihova kolekcija za jesen 2026. postala je vizuelna studija o slojevima koje nosimo.
Na pisti se pojavilo svega 15 modela. Svaki od njih izašao je četiri puta, svaki put u ogoljenijoj verziji prethodnog looka. Ideja je bila jasna: skidanje slojeva kao čin prilagođavanja, promjene, ali i oslobađanja.
Bella Hadid otvorila je ovu priču u platnenoj jakni koja je izgledala kao da se ljušti na rubovima. U sljedećem izlazu nosila je prozirni crni kaput koji je već bio stilizovan ispod te iste jakne. Zatim bijelu haljinu s printanim porubom čiji smo nagovještaj ranije vidjeli ispod tafte. Na kraju, ostala je u grubom pletenom topu i sportskim šorcevima sa vezicom. Mikro cvjetne čarape do koljena i ljubičaste kitten potpetice ostale su iste tokom sva četiri izlaza, kao konstanta unutar promjene.
Miuccia Prada je naglasila da je riječ o kompleksnosti koja postoji u emocijama, politici i svakodnevnom životu. Žena koju zamišljaju ne bira jednu ličnost, jedan sentiment ili jednu seksualnost. Ona ih živi sve, istovremeno. Tokom dana, tokom života.
Raf Simons je dodao da je način na koji se oblačimo uvijek izbor. Šta je moguće? Postoji još jedan način. I još jedan.
