Generacija Z sve više traži „meet-cute“ u stvarnom životu
Nekada nam je bilo zabavno prevlačiti prstom levo i desno po ekranu. Djelovalo je da naš emotivni život zaista može zavisiti od jednog swipe-a.
A onda se desilo ono neizbježno. Magija je nestala. Umjesto iščekivanja i uzbuđenja, stigao je umor. Umor od poruka bez smisla, od nestanaka bez objašnjenja, od ljudi koji nisu ono što su prikazali. Sve više mladih priznaje da su izgubili volju da upoznaju nekoga preko aplikacija. Da se osjećaju zasićeno, pa i prevareno. Kao da se sve pretvorilo u algoritamsku monotoniju: svi izgledamo isto, tražimo isto, ponašamo se isto.
Prema pisanju The Guardiana, samo u 2024. godini Tinder je izgubio 600.000 korisnika, Bumble 368.000, Hinge 130.000, dok je čak i Grindr ostao bez 11.000 korisnika. Podaci ukazuju na jasan trend: mladi – naročito pripadnici generacije Z – vraćaju se pravom, spontanom upoznavanju.
Romantika susreta “u stvarnom životu”
Taj fenomen nosi naziv meet-cute – neplanirani, simpatični susret koji vodi do zaljubljivanja. Znamo ga iz filmova: sudar u supermarketu, ispadanje knjiga u biblioteci, slučajno stajanje u istom redu na koncertu. Upravo ta vrsta susreta postaje sve poželjnija među mlađim generacijama koje gube strpljenje za beskonačne razgovore preko aplikacija.
Ljudi sve više romantizuju susrete uživo. Na društvenim mrežama sve je više korisnika koji izražavaju želju da partnera upoznaju “na stari način”. U kafiću. Na ulici. Na koncertu. U pošti.
Paradoks – Povratak u offline svijet uz pomoć aplikacija
Paradoksalno, dok neki sasvim napuštaju aplikacije, drugi koriste one koje upravo podstiču susrete uživo.
Nove platforme poput Breeze nude samo sedam profila dnevno – dovoljno da ne izgoriš u beskonačnom scrollovanju, a da opet možeš posvetiti pažnju. Once ide još dalje i prikazuje jedan profil dnevno. Aplikacija Thursday funkcioniše samo – četvrtkom. Sledeći dan, svi razgovori nestaju, što korisnike “tjera” da se dogovore za viđanje ili zauvijek izgube kontakt.
Inner Circle ide korak dalje: fokus je na organizovanju stvarnih sastanaka, bez dužih dopisivanja. Pruža čak i mogućnost filtriranja po lokaciji – barovima koje korisnici posjećuju, kako bi se potencijalni parovi lakše pronašli uživo. Happn, pak, pokušava da ti pomogne da pronađeš onoga koga si sreo/la u autobusu ili u redu u pekari – ali mu/joj nisi prišao/la.
Šta nam je sve to oduzelo?
Možda najtužnija posljedica svijeta aplikacija nije to što češće završavamo na neuspjelim dejtovima, već to što smo zaboravili da priđemo. Da započnemo razgovor. Da rizikujemo odbijanje. Više ne znamo da flertujemo uživo – zato što nismo morali.
A istina je da se upravo u neplaniranom često krije ono najbolje. Filtri, preferencije i algoritmi često nas zadržavaju unutar sopstvenog mjehura: biramo slične ljude, slične hobije, slična zanimanja. Zaboravljamo koliko su razlike zapravo privlačne – i koliko nas iznenađenja oblikuju.
Zato, iako aplikacije neće sasvim nestati, njihova budućnost možda zaista leži u povratku realnosti. U poruci koja ne dolazi sa zelenom tačkom “online sada”, već sa osmijehom preko šanka i pitanjem: “Šta piješ?”
Možda je vrijeme da prestanemo da tragamo za ljubavlju u ekranu – i počnemo da je tražimo tamo gdje smo je nekada pronalazili: u životu.
