Marinaleda je simbol utopije i slikovito andaluzijsko selo okruženo drvećem maslina i prošarano starim kamenim ulicama. Po mnogo čemu je drugačije mjesto, a najveća njegova posebnost je da njim sami upravljaju njegovi stanovnici: sve odluke se donose tokom generalnih skupština na koje su pozvani svi građani grada, privreda se zasniva na participativnom budžetu i zadruzi, stambene jedinice se samostalno grade.
Gradonačelnik, Juan Manuel Sanchez Gordillo, koji je izabran 1979. godine i od tada ponovo biran osam puta, uspostavio je participativnu demokratiju zasnovanu na direktnoj akciji građana u njegovom selu i zaslužan je za utopijski život u ovom malom mjestu.
Selo Marinaleda sedamdesetih godina prošlog vijeka nije imalo administrativnu, ekonomsku ili društvenu infrastrukturu, ulice nisu bile popločane i bile su slabo osvijetljene, nedostatak stambenog prostora bio je izuzetno problematičan, kao i nedostatak lokalne medicine. Uslovi života bili su u najmanju ruku žalosni i vladalo je veliko siromaštvo. Bez fakulteta, bez gradske uprave, a stopa nezaposlenosti bila je ogromna.
Godine 1979. Sanchez Gordillo je izabran na prvim opštinskim izborima, a njegov glavni cilj je bila borba protiv bijede, a time i protiv uzroka siromaštva, odnosno ekonomskog sistema koji favorizuje velike zemljoposjednike. Prema njegovim riječima, zemlja mora pripadati onima koji rade, zbog čega, praćen većinom stanovnika ovog neobičnog mjesta, kreće u borbu za prisvajanje poljoprivrednog zemljišta. Ovo posebno uključuje okupaciju zemlje Humoso, vlasništvo vojvode od Infanta, koje će na kraju biti kupljeno i ustupljeno Marinalédiensima od strane andaluzijske vlade.
Danas selo Marinaleda funkcioniše samoupravno i svi stanovnici učestvuju u političkom životu. Sve političke odluke (uključujući budžete, poreze, zadruge itd.) donose se na skupštinama na koje su pozvani svi stanovnici sela. Odluka se donosi samo ako je za najmanje 80% birača, jer, prema riječima gradonačelnika, niža stopa članstva za tu odluku zapravo ne odražava cjelokupno stanovništvo. Uobičajeno, skupštini prethode individualni razgovori gradonačelnika i građana, koji ga obavještavaju o temama o kojima žele razgovarati, a gradonačelnik zatim utvrđuje dnevni red.
Još jedan zanimljiv element koji treba primijetiti u političkoj organizaciji je taj da u Marinaledi izabrani političari nisu plaćeni za svoj rad u politici. To je više usluga nego posao, a izabrani političari uglavnom imaju još jedan posao sa strane, za koji su plaćeni isto kao i svaki drugi radnik u Marinaledi. Uklanjanje privilegija bavljenja politikom čini je manje atraktivnom u smislu ličnih koristi i ograničava rizik od zloupotrebe.
Marinelada se prostire na 25 kilometara kvadratnih i broji oko 3000 stanovnika. Dok je nezaposlenost u Španiji 27% u Marinaledi je ostvarena gotovo puna zaposlenost. Prosječna mjesečna plata za zaposlene iznosi 1200 eura mjesečno. Možda se ne čini puno, ali kada se pogleda cijna stanovanja koja kod njih iznosi 15 eura mjesečno, jasno je da se sa takvom platom može sasvim pristojno živjeti.
Izvor: andalucia.com
