Šta je zajedničko šaranju po papiru i gledanju u more?
Nekad ti ne treba dnevnik zahvalnosti, aplikacija za meditaciju ni još jedan savjet da udahneš duboko. Dovoljno je da uzmeš nekoliko flomastera i počneš crtati talasaste linije, mijenjati boje i pustiti ruku da ide gdje želi. Možda crtež neće ličiti ni na šta konkretno, ali upravo je u tome stvar: ne moraš imati cilj, a mozak konačno dobija nešto čime može da se bavi osim vlastitim mislima.
Iza ove jednostavne aktivnosti krije se zanimljiv psihološki fenomen. Kada smo preopterećeni, veliki dio mentalne energije odlazi na usmjeravanje pažnje, donošenje odluka i pokušaje da kontrolišemo ono o čemu razmišljamo. Jednostavni, ponavljajući pokreti mogu nam ponuditi drugačiji fokus. Umjesto da stalno analiziramo isti problem, pratimo liniju, biramo boju i posmatramo kako se oblici prepliću. Nije riječ o tome da crtanje magično briše brige, nego da nam može pružiti kratku pauzu od mentalne buke.
Zašto nam je toliko lako satima gledati u talase, bez osjećaja da gubimo vrijeme?
A onda dolazimo do mora. U psihologiji postoji pojam soft fascination, odnosno blaga fascinacija. Njime se opisuje način na koji nam prirodni prizori privlače pažnju bez velikog napora. Talasi, oblaci ili lišće koje se pomjera na vjetru dovoljno su zanimljivi da ih posmatramo, ali ne zahtijevaju od nas da nešto riješimo ili na njih reagujemo.
Boravak pored vode može imati dodatnu dimenziju. More spaja zvuk, pokret, svjetlost i osjećaj prostora, a istraživanja o prirodnim okruženjima povezuju boravak u njima s boljim raspoloženjem i manjim osjećajem stresa. Ipak, nije stvar u tome da voda ima čarobnu moć da riješi ono što nas muči. Nekada nam samo pruži uslove da usporimo, predahnemo i stvari sagledamo s malo više distance. Takvo iskustvo može pomoći mozgu da se odmori od stalnog naprezanja i ostaviti prostor da se misli spontano smire. Zanimljivo je da talasaste linije na papiru mogu ponuditi nešto slično. Dok ih crtaš, pratiš pokret koji se ponavlja, ali nikada nije potpuno identičan. Ne moraš predvidjeti svaki sljedeći potez niti donijeti neku važnu odluku.
Šta kaže nauka?
Naravno, nije dokazano da samo crtanje talasa ima poseban, univerzalan umirujući efekat. Istraživanja o crtanju bez određenog cilja daju različite rezultate, pa je bolje posmatrati ga kao jednostavnu aktivnost koju možeš isprobati, a ne kao garantovanu tehniku protiv stresa.
Sljedeći put kada osjetiš da ti se misli vrte ukrug, izvadi flomastere i nacrtaj nekoliko linija bez plana. Ne moraš napraviti umjetničko djelo niti odmah osjetiti promjenu. Ponekad je dovoljno pronaći nešto što će na nekoliko minuta zaokupiti pažnju, a da od tebe ne traži baš ništa.
Autorka:Tamara Petković
