Era visokih standarda: A gdje su nam vještine za vezu?
Znamo da prepoznamo red flags, postavimo granice i ne pristajemo na mrvice pažnje. Ali kada smo posljednji put razgovarale o tome kako da budemo dobre partnerke?
Danas tačno znamo šta ne želimo u vezi. Ne želimo emocionalno nedostupne muškarce, nejasne namjere, nedosljednu komunikaciju ni odnose u kojima moramo moliti za minimum pažnje. Znamo šta su red flags, šta znači postaviti granice i zašto nikada ne treba spuštati standarde samo da bismo nekoga zadržale. I dobro je što je tako. Ipak, postoji jedna stvar o kojoj mnogo manje razgovaramo: visoki standardi ne znače automatski da znamo kako da izgradimo zdrav odnos.
Naučile smo šta da tražimo, ali ne i šta veza traži od nas
Društvene mreže pune su savjeta o tome kako prepoznati muškarca koji nije dovoljno zainteresovan, kako ne juriti nikoga i kada je vrijeme da odemo. Mnogo rjeđe pričamo o tome kako izgleda ostati u razgovoru kada postane neprijatno, priznati da smo pogriješile ili saslušati partnera bez potrebe da odmah dokažemo da smo u pravu.
Lakše je napraviti listu osobina koje potencijalni partner mora imati nego preispitati vlastite obrasce ponašanja. Želimo nekoga ko otvoreno komunicira, ali ponekad očekujemo da sam shvati šta nas je povrijedilo. Želimo emocionalno zrelu osobu, ali svaku raspravu doživljavamo kao znak da nešto nije u redu. Želimo sigurnost, ali kada odnos postane ozbiljan, počinjemo tražiti mane koje će nam potvrditi da ipak nije to to. Poenta je u tome da prepoznati problem i znati šta uraditi s njim nisu ista stvar.
Kada standardi postanu način da izbjegnemo bliskost?
Postoje situacije u kojima su visoki standardi zapravo zdrava zaštita. Ne treba da tolerišemo nepoštovanje, manipulaciju ili partnera koji uporno odbija da preuzme odgovornost za svoje postupke. Međutim, ponekad iza priče o tome da ne pristajemo na manje stoji nešto drugo: uvjerenje da bi prava osoba trebalo da nam sve olakša.
Da ne bi trebalo da objašnjavamo šta nam smeta. Da ne bi trebalo da prolazimo kroz nesporazume. Da, ako je neko zaista za nas, odnos treba da teče prirodno i bez previše napora. Ali čak i u dobrim vezama ljudi se pogrešno razumiju, imaju različite potrebe i ne znaju uvijek kako da priđu jedno drugom.
Ako svaku nesavršenost tretiramo kao razlog za odlazak, možda ne štitimo uvijek svoje standarde. Možda samo pokušavamo da izbjegnemo rizik koji bliskost podrazumijeva.
Kompromis nije isto što i spuštanje standarda
Postoji velika razlika između odustajanja od vlastitih vrijednosti i prihvatanja da druga osoba ima drugačije navike, potrebe ili način razmišljanja. Ne treba da spuštaš kriterijume da bi veza opstala. Ali treba da budeš spremna da razgovaraš, saslušaš, pregovaraš i ponekad promijeniš mišljenje. Zdrava veza nije takmičenje u kojem jedna osoba mora dokazati da je u pravu, već prostor u kojem oboje pokušavaju razumjeti jedno drugo.
Isto važi za emocionalnu odgovornost. Ako očekujemo da partner kaže kada ga nešto muči, onda i same moramo biti spremne da govorimo otvoreno. Ako tražimo dosljednost, moramo razmisliti jesu li i naši postupci dosljedni. Ako želimo da neko prihvati naše nesigurnosti, moramo naučiti da i mi prihvatimo njegove, bez preuzimanja uloge terapeuta i bez opravdavanja ponašanja koje nas povređuje.
Ne moraš biti savršena partnerka, ali moraš biti spremna da učiš
Ovdje nije riječ o tome da su žene postale prezahtjevne ili da treba da se zadovolje manjim. Visoki standardi i emocionalna zrelost trebalo bi da idu zajedno. Možeš znati svoju vrijednost i istovremeno priznati da imaš prostora za rast i vještine za vezu. Možeš odbiti odnos koji ti ne odgovara, a da ne proglasiš drugu osobu lošom samo zato što nije prava za tebe. Jer nije dovoljno samo znati šta ne želiš. Potrebno je razumjeti i šta želiš da gradiš, koliko si spremna da uložiš u taj odnos i kako se ponašaš kada stvari ne idu onako kako si zamislila.
Možeš imati visoke standarde i opet biti partnerka koja ne zna da komunicira, preuzme odgovornost ili se nosi s neprijatnim emocijama. To te ne čini lošom osobom, ali jeste razlog da se zapitaš šta još treba da naučiš. Možda nam u eri visokih standarda ne treba još jedna lista stvari koje treba da zahtijevamo od budućeg partnera. Možda nam treba malo više iskrenosti prema sebi. Jer, pored pitanja „Da li je on dovoljno dobar za mene?“, postoji još jedno koje zaslužuje jednaku pažnju: „Da li ja znam da gradim odnos kakav očekujem da neko gradi sa mnom?“
Autorka: Tamara Petković
