Koliko si puta danas pogledala na sat? Koliko si puta požurila, vratila se mislima na nešto što je već prošlo ili unaprijed razmišljala o onome što tek dolazi? Dok pokušavaš stići sve, život se, pomalo neprimjetno, događa upravo sada.
Kada si posljednji put zaista zastala? Ne da bi odgovorila na poruku, završila obavezu ili napravila još jednu stvar s liste, već jednostavno da ne radiš ništa.
Navikla si da stalno budeš negdje između onoga što je bilo i onoga što tek treba da bude. Tijelo je ovdje, ali misli često nisu. Razmišljaš šta si trebala reći, šta si mogla uraditi drugačije, šta te čeka sutra i šta još moraš završiti danas.
A život u međuvremenu prolazi.
Možda zato sve češće govoriš da si umorna, preopterećena i da ne možeš da se isključiš ni kada legneš. Pa se postavlja jedno jednostavno pitanje: koliko stresa tvoje tijelo zapravo nosi svakog dana?
Na krajevima naših hromozoma nalaze se telomere – zaštitni završeci koji pomažu očuvanju DNK. One se prirodno skraćuju tokom života i zbog toga se koriste kao jedan od pokazatelja biološkog starenja. Istraživanja su povezala hronični stres s procesima koji mogu ubrzati njihovo skraćivanje, dok se u istraživanjima meditacije proučava njen mogući uticaj na telomerazu, enzim povezan s održavanjem telomera.
Drugim riječima, ono što svakodnevno proživljavaš nije samo „u tvojoj glavi“. Tvoje tijelo osjeća način na koji živiš.
Zato ti ponekad zaista treba pauza. Ne još jedan slobodan vikend koji ćeš ispuniti obavezama, već trenutak u kojem ne moraš ništa.
Tu negdje počinje meditacija.
Meditacija nije pokušaj da potpuno zaustaviš misli. Više je učenje da ne moraš pratiti svaku od njih. Da možeš primijetiti šta se događa u tebi, udahnuti i vratiti pažnju na ovaj trenutak. Jer juče više ne možeš promijeniti. Sutra još nije stiglo. Ovaj trenutak je jedino mjesto u kojem zaista jesi. A postoji nešto posebno u tome kada taj trenutak provedeš uz vodu.
Vjerovatno si i sama primijetila da ti je pored mora, jezera ili rijeke nekako lakše. Kao da se buka u glavi malo utiša. Kao da spontano usporiš.
Morski biolog Wallace J. Nichols popularizovao je izraz „Blue Mind“, opisujući stanje smirenosti i blage meditativne pažnje koje ljudi mogu doživjeti kada su u vodi, na vodi ili pored nje. Možda je upravo zato meditacija na vodi toliko drugačija.
Kada legneš na vodu, tijelo više ne mora da se drži samo za sebe. Voda ga nosi. Ramena počinju da se opuštaju. Vilica popušta. Disanje postaje mirnije. Zvuk vode postaje dio iskustva. A misli koje su do tada jurile jedna za drugom polako više nisu toliko glasne.
Nema potrebe da budeš produktivna. Ne moraš ništa rješavati. Ne moraš planirati. Ne moraš biti jaka. Ne moraš nikome ništa dokazivati. Samo plutaš.
Vođena meditacija, ritam vode i osjećaj gotovo bestežinskog stanja stvaraju prostor u kojem tijelo može da odmori, a pažnja da se vrati tamo gdje je cijelo vrijeme trebala biti – u sadašnji trenutak. U sebe. I možda je upravo to ono što ti najviše nedostaje.
Ne još jedan sat u danu. Ne još jedan slobodan vikend. Ne još jedan „bolji trenutak“ koji ćeš čekati. Već sposobnost da budeš ovdje dok se život događa.
Meditacija na vodi zato nije samo nešto što radiš. To je nešto što osjećaš. Ne moraš znati meditirati. Ne moraš imati iskustva. Ne moraš uspjeti „isprazniti glavu“. Dovoljno je da sebi dozvoliš da na trenutak ništa ne popravljaš, ništa ne planiraš i ništa ne dokazuješ. Voda ne traži ništa od tebe. Samo te drži.
A možda je upravo zato nakon takvog iskustva ne osjećaš da si pobjegla od života, već da si mu se vratila malo prisutnija, malo mirnija i ponovo povezana sa sobom. Jer ne možeš zaustaviti vrijeme. Ne možeš promijeniti juče. Ne možeš kontrolisati sve što će se dogoditi sutra. Ali možeš naučiti da ne propustiš danas dok čekaš neki bolji dan. I možda je ponekad najvažnija stvar koju možeš uraditi za sebe upravo ona najjednostavnija: zastati, udahnuti i biti tu.
Ako sebi želiš priuštiti upravo takav trenutak, Ogledalo uma – Ljiljana Dakić-Topić organizuje meditacije na vodi, svakog mjeseca na novu temu i uz drugačije iskustvo. Svaki susret je prilika da usporiš, utišaš svakodnevnu buku i na trenutak čuješ sebe.
Temu i termin sljedeće meditacije na vodi prati na Instagram profilu @ogledalouma.
Ponekad ne moraš promijeniti cijeli život. Dovoljno je zastati na trenutak i pogledati u sebe.
