Ultra Inspirativno

Život u doba korone: Priča iz kućne izolacije iz Massachusetts-a!

Ajla Akšamija, inače rođena Banjalučanka, živi i radi u zapadnom dijelu Massachusetts-a, a sa nama je podijelila utiske o svom životu u doba korona virusa. Iz prve ruke saznajemo kakvo je stanje u njenom okruženju, kako se tamo ljudi nose sa situacijom tokom pandemije, te kako ona, njen suprug, kćerka i kućni ljubimac provode vrijeme u kućnoj izolaciji, ali i koje vrijednosti naša sagovornica najviše cijeni u životu i šta joj posebno pomaže u trenutnoj situaciji. Veoma nam se svidjela ideja koju su pokrenuli u njenom kraju, a to je organizovanje koncerta u prirodi, sličnog starim “drive-in” kinima, gdje su ljudi u autima mogli da sjede i slušaju izvođače. 
Foto: Pogled na Fine Arts Center, Univerzitetski centar za teatar, muziku, ples i umjetnost. U normalnim vremenima, tu se održavaju razni koncerti, predstave i izložbe.

Možeš li nam reći nešto više o trenutnoj situaciji u mjestu u kojem živiš, kako je tvoje mjesto boravka izgledalo nekad, a kako izgleda sada? Kakve mjere su na snazi u državi kojoj pripada mjesto u kojem živiš?

Živim sa svojom porodicom u zapadnom dijelu Massachusetts-a, u jednom univerzitetskom gradu Amherst. Regija se zove “Pioneer Valley” (Pionirska Dolina) i veoma podsjeća na moju rodnu Banjaluku, sa svojim brdima, rijekama i sličnom klimom. “Pioneer Valley” ima oko 600.000 stanovnika, a Amherst oko 40.000. Boston je udaljen 100 milja na istok, a New York City oko 160 milja na jugu od nas. Regija je poznata po konzorcijumu od pet univerziteta, uključujući “University of Massachusetts Amherst” (najveći državni univerzitet u Massachusetts-u sa 31.000 studentata), Amherst College, Hampshire College, Smith College i Mount Holyoke College. Suprug i ja smo profesori na University of Massachusetts Amherst.

University of Massachusetts Amherst, centralni dio kampusa i pogled sa glavne univerzitetske biblioteke.

Kao jedan od univerzitetskih centara u ovom dijelu svijeta, regija je uvijek bila puna života, mladih ljudi, progresivna, sa mnoštvom kulturnih događaja. Međutim, sada izgleda sablasno, napušteno, praznih ulica i bez ljudi. Studenti su se velikom većinom vratili svojim kućama, svi univerziteti su zatvoreni od 13. marta, a nastava se odvija online. Ljudi i porodice su se zatvorili u svoje domove, proglašeno je vanredno stanje već gotovo tri sedmice, i samo rade i funkcionišu osnovne djelatnosti poput prodavnica (samo za prehranu), medicinske ustanove, apoteke i benzinske pumpe. Guverner Massachusetts-a je zabranio rad ostalim djelatnostima do daljneg u čitavoj državi, ljudi moraju da rade od kuće, a škole ce biti zatvorene do početka maja (za sada).

Foto: Glavna univerzitetska biblioteka i najstarije zgrade na kampusu

Do ovog trenutka kada razgovaramo, možeš li nam reći nešto više o statistikama zaraženih u tvom gradu, državi?

U ovom trenutku, Sjedinjene Američke Države imaju najveći broj zaraženih u svijetu (177.000) i brojke veoma brzo rastu, otprilke broj zaraženih se udvostruči svaka dva do tri dana. Massachusetts je trenutno peta država, po najvećem broju zaraženih (5.750) sa 56 smrtnih slučajeva, i brojke isto tako veoma brzo rastu, mada smo svi u kućnoj izolaciji, vec gotovo tri sedmice. U našoj regiji je oko 300 zaraženih, a u gradu 50.

Foto: Festival koji se održava svake godine u aprilu na godišnjicu otvaranja Univerziteta (fotografija iz aprila 2019.)
Foto: Prezentacije projekata Ajlinih studenata, dva dana prije zatvaranja Univerziteta zbog pandemije korona virusa (11. mart 2020.)

Kako se tvoje komšije i sugrađani nose sa ovom situacijom u vrijeme pandemije?

S obzirom na ozbiljnost situacije, ljudi su sada dosta smireni i pridržavaju se mjera izolacije, rada i učenja od kuće, i prisutan je jedan vid solidarnosti u borbi protiv pandemije. U početku, prije tri sedmice, bilo je panike, nepotrebnog kupovanja ogromnih količina namirnica, pa čak i nevjerice o ozbiljnosti pandemije. Ali, stvari su se promijenile i mislim da sada svi razumiju šta se dešava i pokušavaju na najbolji mogući način da prebrode tešku situaciju. Na primjer, u posljednjih sedam godina koliko živim ovdje, u svom komšiluku nisam vidjela ovoliki broj ljudi da šetaju, komuniciraju (naravno, sa preporučenom udaljenosti), brinu jedni o drugima. Okruženi smo prelijepom prirodom, i ljudi definitivno koriste svaku priliku da budu u prirodi i šetaju, jer ima mnogo prelijepih mjesta, gdje je moguće biti izolovan, ali u prirodi.

Foto: Botanička bašta jednog od Univeziteta u regiji i idealno okruženje za šetnje.
Prelijepa priroda i šuma u okolini
Foto: Rijeka Connecticut, koja protiče kroz Pioneer Valley. Još jedno idealno mjesto za šetnje.

Ti si osoba koja je vrlo aktivna u smislu posla, radiš na Univerzitetu kao redovna profesorka, inače veoma često putuješ po svijetu, gostujući kao predavačica na raznim stručnim konferencijama. Kako tvoj posao izgleda sada?

Trenutno radim od kuće, predajem koristeći online aplikacije, i provodim otprilike 10 sati u kućnoj kancelariji svaki dan (često i duže). Osim posla na univerzitetu, radim i za jednu veliku globalnu arhitektonsku firmu već više od decenije, i interesantno je da za tu firmu radim oduvijek na daljinu i online, koliko dugo živim u Massachusetts-u, tako da to za mene nije ništa novo. Moj posao se nije umanjio, čak naprotiv, potrebno je više vremena da se pripremi nastava, jer arhitektonsko projektovanje je teško predavati online, potrebno je više mog vremena da obučim studente, sastanem se online posebno sa svakim studentom, pregledam njihove radove, dajem savjete, preporuke, itd. Naučno – istraživački rad isto tako nije stao, osim mog rada, stalno se sastajem sa doktorantima kojima sam mentorka, jer i njihovi radovi i disertacije nisu stali. Jedna od studentica se priprema da brani svoj doktorat sljedeći mjesec, i odbrana će biti online (naš univerzitet je promijenio pravila zbog pandemije, i sada je dozvoljeno da odbrane doktorata budu potpuno online, što prije nije bilo moguće).

Foto: Ajlino prvo “online” predavanje tokom epidemije korona virusa, čas arhitektonskog projektovanja za magistrante. Čas traje tri sata, i sastaju se dva puta sedmično. Prvi dio časa provode zajedno, diskutujući teme i gradivo za taj dan, a onda se ponaosob sastaje sa studentima da pregleda i komentariše njihove radove i progres sa projektima.

Razni komiteti, sastanci i komisije isto tako su nastavili, i čak mnoge profesionalne organizacije u kojima sam uključena, pokušavaju da shvate kako će ova pandemija uticati u skoroj budućnosti na promjene u poslu, komunikacije, rad, ekonomiju, itd. Pišem i svoju treću knjigu, koja je svakako trebala biti završena do avgusta. Sve u svemu, ja bih posla imala čak i da sljedeće dvije godine, sjedim zatvorena u kućnoj izolaciji. Jedina stvar, koja se promijenila je da više ne putujem, prije dvije sedmice sam trebala biti u New York-u, pa u Los Angeles-u i Chicago-u. Ali, te konferencije su otkazane ili odgođene za neki drugi datum, a neke organizacije čak i razmišljaju o virtualnim konferencijama. Ja lično mislim da je to jedna od promjena, koja će ostati i nakon sto pandemija prođe. Online i virtuelni sastanci su efikasni, smanjuju potrebu za putovanjima, a isto tako i ekološki uticaj na okolinu – životnu sredinu.

Tvoj suprug je takođe profesor na Univerzitetu, kako se on snašao u radu od kuće, online nastavi i konsultacijama sa studentima?

Moj suprug, kao inžinjer i profesor elektrotehnike, je pristupio ovom problemu inžinjerski. Onog momenta kada smo saznali da prelazimo na online nastavu, počeo je da istražuje razne načine, kako to da postigne. U roku od jednog dana je imao rješenje, koje je optimalno za njegovu vrstu predavanja i nastavu, koja uključuje dva monitora, laptop, tablet, dvije kamere (da bi mogao da piše, kao sto piše na tabli u učionici), i mikrofon sa predpojačalom da poboljša zvuk, (inače se bavi i muzikom kao hobijem). Njegova predavanja imaju jako mnogo studenata, i odmah je bio spreman da se suoči sa novim načinom rada. Na prvom predavanju je stavio sliku plaže kao pozadinu, pa su studenti mislili da sjedi negdje na sunčanom mjestu i pitali ga, gdje to on uživa. Njegov odgovor je bio da prate talase, koji su naravno statični na fotografiji. Mislim da nas dvoje pokušavamo koliko god možemo, da ohrabrimo studente u ovim teškim vremenima, nasmijemo ih i olakšamo nastavu, a da čuvamo integritet i kvalitet predavanja.

Foto: Ajlin suprug istražuje razne tehnike za “online” predavanja tokom pandemije

Tvoja kćerka je u tinejdžerskom dobu i pretpostavljamo da joj nije lako što ne može da se kreće, da se druži sa vršnjacima i da ide u školu. Kako je ona podnijela ove promjene i kako izgleda njena online nastava i školovanje od kuće?

Našoj kćerki je prvi dan izolacije teško pao (13. mart), jer su se stvari promijenile preko noći i u početku nije mogla potpuno za razumije, zašto ne može ići u grad sa prijateljima i mora biti u kućnoj izolaciji. Međutim, već sljedećeg dana je sve razumjela, i shvatila je ozbiljnost situacije. U ponedeljak, 15. marta, je počela sa online nastavom, i za sada znamo da će u čitavom Masachusetts-u osnovne i srednje škole, imati online nastavu do 7. maja (a možda i duže). Sada njen dan izgleda tako, što ima online nastavu od 8:30 do 15:00, a poslije toga ima i zadaću koju svaki dan treba da radi po nekoliko sati. Ostalo vrijeme koristi za čitanje, razgovor i druženje sa prijateljima (naravno, putem raznih online aplikacija), učenje stranih jezika koji je zanimaju, sviranje, šetnje u prirodi, vožnju biciklom, itd. Mislim da smo se svi navikli na ovaj novi način života, a suprugu i meni mnogo pomaže to što je naša kćerka dovoljno velika i odrasla, da može da shvati sve promjene i zašto su potrebne, a i da pomogne nama da zajedno prebrodimo ovo stanje, najbolje što možemo.

Foto; Ajlina kćerka, osim “online” škole i zadaće, nalazi zabavu u čitanju, sviranju i drugim aktivnostima. Psić Iona, njihov ljubimac, pomno prati i diriguje.

Kako vi kao tročlana porodica provodite vrijeme kod kuće? Društvo vam pravi i vaš kućni ljubimac, psić Iona koja je sada presrećna što ste više kod kuće.

Kao što sam ranije spomenula, suprug i ja većinu dana radimo od kuće, a kćerka isto ima svoje obaveze oko praćenja onlie nastave. Ostatak vremena, provodimo tako što barem jednom dnevno šetamo u prirodi (ili u našoj bašti, komšiliku, ili negdje u blizini, na primjer ima jedno jezero, koje je udaljeno 5 minuta vožnje od naše kuće). Mislim da priroda i činjenica da živimo u kraju, gdje imamo dosta prelijepih mjesta u prirodi na koja možemo da idemo, a da smo jos uvijek izolovani od drugih ljudi, nas spašavaju.

Foto: Lijepo prirodno okruženje, idealno za šetnje u blizini Ajlinog doma

Iona, naš kućni ljubimac je zaista presretna što smo mi stalno u kući, i uživa u ovoj situaciji. Obično sjedi ispod mog radnog stola i pravi mi društvo dok radim, a naravno ide sa nama u šetnje.

Foto: Kućni ljubimac Iona je Ajlina asistentica, marljivo leži ispod njenog radnog stola i pravi joj društvo. Ponekad zadrijema na random mjestu, ali nema veze 🙂

Kako izgleda izlazak iz kuće zbog nabavke hrane i kućnih potrepština, koliko često idete u nabavku i da li češće naručujete namirnice online?

Otkako smo u kućnoj izolaciji, samo smo jednom otišli u nabavku hrane i kućnih potrepština. Praktikujem da nabavim dovoljno namirnica za dvije sedmice, tako da ne moramo stalno da se izlažemo riziku. Odlazak u prodavnicu je izgledao tako što puštaju 30 ljudi samo unutra (mada je velika prodavnica u koju može stati nekoliko stotina ljudi), zaposleni dezinfikuju sva kolica i daju vam na ulazu kolica (dakle, kupci ne mogu dodirivati bila koja kolica), a ostali ljudi čekaju u redu vani, sa dosta razmaka odnosno udaljenosti, između individualnih kupaca. Mada možemo online naručivati sve potrepštine, do sada nam nije trebalo ništa posebno, osim kancelarijskog materijala i proizvoda koje koristimo, a to su domaći proizvodi sa naših prostora (EX YU). Kancelarijski pribor do sada smo naručivali tri puta, a naše EX YU proizvode jednom (ja svakako proizvode sa naših prostora i naručujem online već godinama). Bez naše domaće kafe iz džezve, ja ne mogu raditi 10 sati u komadu, to me spašava.

Foto: Red ispred Ajline lokalne prodavnice

Postoji li nešto što ne može trenutno da se kupi, nabavi, da li je nestašica nečeg posebno?

Dva dana prije izolacije je bila nestašica hrane (većinom paste, konzerve, brašno, i sličnih dugotrajnih proizvoda), toalet papira, sredstava za dezinfekciju, itd. Ja nisam mogla da vjerujem da se to dešava u ovoj zemlji, koja je poznata po izobilju, prodavnicama, koje su uvijek pune (imaju i previše), i populaciji koja nije navikla na to da nešto može da nedostaje. Mislim da su ljudi panično kupovali sve, i mnogo više nego što im je u stvari potrebno. Sada nema nikakvih nestašica i prodavnice su pune kao i uvijek, samo sto kraće rade i imaju određene mjere u smislu radnog vremena i većina prodavnica ima specifično vrijeme, kada samo stariji od 65 godina mogu da kupuju, da se ne bi izlagali riziku.

Postoje li u tvom okruženju zanimljive i ohrabrujuće akcije građana, medija, komšija…u vezi borbe sa pandemijom?

Definitivno, ljudi su više solidarni nego ranije. To je veoma pozitivna stvar, koja se dešava, a što je specifično u ovoj državi. Prošli vikend je održan koncert u prirodi, sličan starim “drive-in” kinima, gdje su ljudi u autima, mogli da sjede i slušaju izvođače (ja nažalost nisam imala vremena da idem, ali sam vidjela oglase). Ljudi pokušavaju koliko god mogu, da organizuju online svirke, zabave, druženja, razne besplatne časove, i to je isto predivno. Iz ličnog iskustva znam da su solidarnost i zajednica, najvažniji u stresnim i traumatičnim situacijama, i nadam se da će mnogi shvatiti, kako zajedno možemo prebroditi i ovo.

Ti i suprug često pripremate domaću hranu, kao što je domaći hljeb, to vam je bila i praksa od ranije, ali sada se ta praksa pokazala kao idealno rješenje u kućnoj izolaciji, zar ne?

Da, moj suprug već skoro dvije godine pravi domaći hljeb, bez kvasca, već od prirodnog kvasa. To je njegov hobi, u kojem on uživa, a sada je zaista idealno vrijeme, da se više posveti i ovom hobiju. Proces pravljenja traje oko 24 sata (6 sati oko pravljenja tijesta, a ostatak vremena stoji u frižderu prije pečenja), ali rezultati su fenomenalni. Ja sada kuham domaću hranu svaki dan, i drago mi je da imam više vremena, nego inače da se posvetim tome.

Foto: Domaći hljeb i pecivo Ajlinog supruga

Kada si se posljednji put vidjela sa porodicom i prijateljima i kako sada održavate kontakt? Da li su oni zabrinuti za situaciju i kako se oni nose s tim?

Sa roditeljima, bratom i snahom sam se posljednji put vidjela u januaru, kada smo ih posjetili u Chicagu. Sada se čujem i vidim (virtuelno) sa roditeljima dva puta dnevno, jer se mnogo brinem za njih. Moji roditelji svoj stan nisu napustili više od deset dana. I sa bratom se redovno viđam virtuelno. Suprugova majka živi u Sarajevu, i jako se brinemo i za nju. Planirala nam je doći u aprilu u posjetu, međutim sada ne može i sav kontakt je putem virtuelnih aplikacija. Sa ostalom mnogobrojnom porodicom, koja živi po čitavom svijetu sam isto u kontaktu, većinom putem online poruka zbog vremenske razlike. Sa prijateljima se čujem telefonom, vidim virtuelno i pokušavam da se družimo, koliko možemo s obzirom na situaciju. Mislim da su svi zabrinuti koliko i ja, i da je mnogo teže ljudima koji žive u velikim, urbanim sredinama, gdje je naseljenost gušća, a sa tim i rizik mnogo veći (poput moje porodice u Chicagu).

Foto: Ajla i njena porodica, koja je njen najveći oslonac u životu…

Šta si naučila za vrijeme boravka u kućnoj izolaciji i imaš li neke preporuke i savjete za našu Ultra publiku?

Naučila sam da je potrebno svakom problemu pogledati u zube, i pokušati uvijek ostati pozitivan i naći izlaz, kako god da je loša situacija. Humor uvijek pomaže, i u najtežim životnim situacijama. Toliko je malo potrebno za sreću, a prave vrijednosti su one, koje ne možemo opipati niti vidjeti (zdravlje, porodica, prijatelji, lijepa riječ, ljudska pažnja, solidarnost, znanje). Ovo su moji životni principi oduvijek, a ova situacija je to samo potvrdila. Preporuke za Ultra publiku, su da pokušaju što više mogu da ostanu pozitivni, da sagledaju situaciju onakva kakva jeste i utiču samo na one stvari, koje oni mogu promijeniti. Da se posvete više sebi, svojoj porodici i prijateljima. I da vjeruju da sve loše jednom prođe.

Slični članci

Roditeljstvo tokom i nakon korone

Ultra magazin

5 destinacija koje možeš posjetiti već u junu

Ultra magazin

7 roditeljskih grešaka koje uništavaju mentalnu snagu djece

Ultra magazin