• Home
  • Ultra Inspirativno
  • Volimo životinje: Socijalizacija pasa BL – “Svaki izbor je dobar, ako je životinja zbrinuta i srećna”
Ultra Inspirativno

Volimo životinje: Socijalizacija pasa BL – “Svaki izbor je dobar, ako je životinja zbrinuta i srećna”

Kada se spoje ljubav prema životinjama, upornost, trud, rad i želja da se pomogne, dobije se posao iz snova kojim se trenutno bave Ina Jokić i Mladen Miljuš uz podršku tima, a pod imenom Socijalizacija pasa Banjaluka. I sami vlasnici pasa, prije nekoliko godina su krenuli u avanturu sa ciljem da pomognu svim vlasnicima kućnih ljubimaca da socijalizuju svoje pse na pravilan način, što za posljedicu uvijek ima psa koji postaje ravnopravan član porodice. Za našu rubriku “Volimo životinje” razgovarali smo sa ekipom iz Socijalizacije pasa i potražili odgovore na pitanja koja muče većinu novopečenih vlasnika naših najboljih čupavih prijatelja.

“Socijalizacija predstavlja, upoznavanje psa sa svim što ga očekuje tokom života. Počinje još u leglu, kada štene od majke uči kako da se ponaša prema drugim štencima i okolini. Pas se u periodu socijalizacije navikava na druge pse, ljude, djecu, zvukove, predmete, dodire i sve ostale podražaje koji postoje u okruženju. Osnovni cilj je da pas razvije zdrav odnos prema svijetu oko sebe, kako se kasnije tokom života, ne bi pojavili problemi. Sa socijalizacijom je dobro započeti čim štene dođe u novi dom. Ovo je period kada pas usvaja navike i oblikuje buduće ponašanje, na osnovu početnih iskustava. Pravovremena socijalizacija je jako važna za životinju, ali i vlasnike kojima je kasnije neuporedivo lakše.”

Mnogo rasprava se vodi o tome da li postoji period kada je prerano početi socijalizaciju, a mi smo za početak potražili stručan odgovor:

“Kada je u pitanju uzrast, ono na šta prvo treba obratiti pažnju je da ne uzimamo premladog psa, koji je prerano odvojen od majke i legla. Sa štenetom je najbolje početi raditi već od prvog dana kada ga dovedemo kući. Takođe, idealna situacija bila bi da se vlasnik i porodica ranije pripreme za dolazak psa. Na taj način bi se izbjeglo dosta početnog stresa i za štene, i za ljude. Uzrast od 2,5 ( za male i minijaturne pasmine) do 3,5 mjeseca (za veće pse) je idealan za početak odgoja i usmjeravanja životinje. Pas će već od prvog dana u porodici početi da se prilagođava i uči šta treba da radi. Odgoj treba da ide postepeno i strpljivo, jer su u tom uzrastu još uvijek bebe. Treba imati razumijevanja i strpljenja, ali ne treba čekati. Navike je uvijek ljepše i lakše stvarati, nego naknadno ispravljati.”

Dolazak psa u porodicu je sasvim novo iskustvo za obe strane, a koliko god se vlasnici pripremali za nove ušate drugare, neočekivane i nepredviđene situacije su neminovne:

“Greške sa psima se prvenstveno dešavaju, jer postoji manjak konkretnih informacija, posebno na našim prostorima. Naše iskustvo u prethodnih šest godina pokazalo je da ljudi najčešće urade najbolje što znaju sa informacijama koje su u tom trenutku imali. To je bio jedan od glavnih motiva za pokretanje Socijalizacije pasa u Banjaluci. Iako je situacija daleko od idealne, sve je manje onih koji su neodgovorni i nemarni. Od 2014. intenzivno radimo na tome  da informacije budu dostupne što većem broju ljudi. Cilj je da psi imaju srećnije živote, da vlasnici izbjegnu i riješe probleme, kao i da imamo sigurnije okruženje, jer psi nisu igračke i odgovornost nam svima treba biti na prvom mjestu.”

Tim koji stoji iza socijalizacije pasa se do sada susretao sa mnogobrojnim izazovima, ali ono zbog čega ih vlasnici najčešće zovu u pomoć su sljedeće situacije:

“Sve više vlasnika nam se javlja za odgoj šteneta od samog početka, što je pokazatelj da ljudi postaju svjesni koliko je početni odgoj važan i za njih, i za životinju. Vlasnici nam se, takođe, jako često javljaju i zbog problema u ponašanju odraslih pasa: nekontrolisanog lajanja, problema sa povocem u šetnji, ostavljanja psa samog kod kuće, obavljanja nužde u stanu, itd. Važno je napomenuti da se sa svakim psom može uspješno raditi na bilo kojem problemu, bez obzira na uzrast, odnosno starost psa. Naši učenici su većinom, upravo odrasli psi.”

Sa druge strane, postoje određeni obrasci ponašanja, kod kojih je najpametnije zatražiti stručnu pomoć, čim ih primijetite kod svojih ljubimaca:

“Postoje situacije u kojima je pas postao opasan za okruženje ili čak za samog vlasnika, kada se npr. javlja režanje u blizini hrane ili sukobi sa drugim psima. Tada ljudi ne znaju kako reagovati i osjećaju strah, što je potpuno prirodno. Ipak, stvarna agresija je vrlo rijetka, najčešće se radi o neravnoteži u životu psa i potrebno ga je usmjeriti i vlasnicima dati informacije koje će vratiti zajednički život u normalu. Ljudi najčešće traže stručnu pomoć, jer im je potrebna podrška. Kod naših klijenata često primijetimo olakšanje i opuštanje, jer se osjećaju sigurno kada imaju nekog ko će ih uputiti šta tačno da urade u situacijama koje im predstavljaju problem.”

Većina ljudi preferira izabrati štene, rijetko ko se odluči uzeti odraslog psa, od straha da neće moći uticati na njegovo ponašanje. Zanimalo nas je, da li je “prevaspitavanje” odraslog psa nemoguća misija:

“Postoji mnogo predrasuda u vezi sa odraslim psima, čak i poslovica da “ne možete naučiti starijeg psa novim trikovima”. Istina je da odrasli psi već imaju prethodna iskustva koja su stekli tokom života. Svakom psu je potrebno prilagođavanje kada dođe u novi dom. Ali taj proces ne mora nužno biti težak i definitivno nije nemoguće. Psi imaju razvijenu sposobnost adaptiranja na nove okolnosti. Kada  životinji u novom okruženju ponudimo jasne smjernice i zdravo liderstvo, pas će osjećati sigurnost, povjerenje i rado prihvatiti nove uslove života. Uvijek napominjemo da za odrasle pse nipošto nije gotovo kada je riječ o ponašanju. Na svemu se može raditi. Čak i traumatizovana životinja koja je doživjela negativna iskustva u prošlosti, može imati normalan i lijep život. Tada govorimo o procesu emotivne rehabilitacije.”

Generalno, stav ljudi je da psi nisu namijenjeni za držanje u stanu i zatvorenom prostoru. Dobili smo odgvor na pitanje da li psu može biti jednako kvalitetno u kućnim uslovima kao i u dvorištu:

“Kada su u pitanju životni uslovi za psa, ono što je najvažnije je da životinji obezbijedimo humano okruženje i ispunjavanje svih potreba koje kao vrsta imaju. Pas koji je zatvoren ili zavezan najveći dio svog vremena, je duboko nesrećan, frustriran i kao posljedica toga, najvjerovatnije “problematičan”. Psi su društvena, duboko emotivna i svjesna bića. Imaju potrebu za kontaktom sa svojom vrstom, sa čovjekom, za pažnjom, bliskošću, igrom, ali i snažan instinkt za migracijom, odnosno kretanjem. Gdje god se odlučimo držati životinju, trebamo biti svjesni da je to biće koje ima stvarne potrebe i koje u potpunosti zavisi od nas.”

Iako vlasnici uglavnom uzimaju pse iz legla, a rjeđe se odlučuju na udomljavanje pasa, poruka tima koji se brine o socijalizaciji pasa je da je svaki pas jednako pas:

“Svako od nas ima pravo odabrati psa kakvog želi. Ipak, ono što je potrebno mijenjati je često prisutno mišljenje da psima koji se udomljavaju nešto nedostaje. U našim društvenim i kulturološkim okolnostima, često se za mješanca čuje da “to nije pravi pas”, što je poražavajuće. Među psima koji se udomljavaju ima i mnogo rasnih pasa. Sa druge strane, mješancima ne nedostaje zaista ništa, u bilo kom pogledu. Mi u timu često kažemo da su unikati koje je stvorila priroda. Svaki pas je jednako pas. Izbor ljubimca je stvar svakog pojedinca ili porodice i svaki izbor je dobar, ako je životinja zbrinuta i srećna.”

Još jedna česta situacija je da nakon dolaska bebe u porodicu, ljudi se često odlučuju psu naći novi smještaj. Potražili smo od stručnih osoba da nam objasne kako uspješno prevazići ovaj period, odnosno kako psa naviknuti na novog člana, kako ne bi završio kod novih vlasnikija, ili mnogo gore – na  ulici:

“Većina pasa odlično prihvata novog člana porodice. Ono što je ljudima najčešće potrebno u ovoj situaciji jeste da pas ne ometa roditelje u obavljanju brojnih obaveza. Upravo na tome radimo kroz program pripreme psa za novog člana porodice. Učimo da pas bude pažljiv i nježan u blizini djeteta, poštuje prostor u kome se dijete nalazi, kao i bebine stvari, šetnju uz kolica i kako da se poprave ponašanja poput čestog lajanja i stalnog praćenja vlasnika po stanu, što izaziva dodatni stres roditeljima. Cilj je da pas ne bude zapostavljen, a da roditelji mogu da se posvete novim oklonostima. U pitanju je prilagođavanje. I psa i porodice. Zaista nije potrebno mnogo da ova situacija prođe bez ikakvih problema, iako je ovo jedan od programa koji nosi najveću odgovornost.”

Nerijetko smo čuli ljude koji su spremni pomoći bespomoćnim psima sa ulice, na način da ih odvedu kod veterinara, ali ih u tome spriječe finansijska sredstva. Postoji li način da se ovaj problem sankcioniše, odnosno ima li naznaka da bi veterinari ovakve usluge radili besplatno, nakon čega bi psi bili smješteni u azil?

“Problem napuštenih pasa je sistematski problem koji imaju mnoge zemlje, a kod nas je posebno izražen. Uzrok su prvenstveno pojedinci koji napuštaju pse ili ostavljaju čitava legla na ulici. Na našim prostorima  i dalje je normalno ostaviti štence pored puta, u šumi ili pustiti psa na ulicu, jer je postao višak. U takvim situacijama teško je utvrditi odgovornost i gotovo niko ne bude kažnjen. Svaki pas na ulici stvara još pasa i tako problem raste. Humanih ljudi, koji pomažu ne nedostaje, kao ni veterinara, koji su uvijek spremni pomoći. Ipak, nemoguće je očekivati da oni na svojim leđima iznesu problem koji prevazilazi mogućnosti pojedinca. Sredstva su uvijek problem, ni građani, ni veterinari to ne mogu samostalno finansirati, jer se novi psi stalno pojavljuju. Građane pozivamo da budu odgovorni, sterilišu ljubimce ukoliko ne mogu zbrinuti njihove potomke, kao i da ne napuštaju svoje pse. Takođe, ukoliko želite psa, posjetite azil. Tamo je mnogo divnih duša koje čekaju pravi dom, umjesto života u kavezu. Socijalizacija i rad na ponašanju za pse koji su udomljeni iz azila  kod nas je besplatan.”

Kreativan i inspirativan posao kojim ekipa sa kojom smo razgovarali uljepšava živote mnogih vlasnika, ali i njihovih ljubimaca, donio im je mnoštvo prijatnih situacija koje su im se urezale u pamćenje:

“Mnogo puta smo svjedoci da je pas našim klijentima doslovno promijenio život. Osobama sa invaliditetom i djeci sa posebnim potrebama sa kojima smo radili, pas  je drastično poboljšao kvaliet svakodnevnog života.To su izuzetno dirljive priče koje nikako ne možete gledati samo kao posao. Bilo je i situacija u kojima je pas doslovno spasio život našem klijentu i glasno lajao bez prestanka više od sat vremena dok komšije nisu pozvale policiju i hitnu pomoć. Veliki broj ljudi sa kojima radimo postali su naši iskreni i bliski prijatelji. Svaki novi čovjek i pas su vrijedna lekcija, kad mislite da se više ništa novo ne može naučiti. Svima smo im zahvalni.”

Za kraj, donosimo  njihovu poruku svima koji razmišljaju da  udome ili kupe psa:

“Pas će oplemeniti život i uvijek ga trebamo uzimati kao prijatelja i saputnika, nikada kao zabavu ili igračku. Kada životinju volimo i poštujemo njeno postojanje i potrebe, od psa ćemo dobiti nezamislivo mnogo. Pas je vjerni čuvar, prvenstveno naših emocija i takvu odanost čovjek teško pronalazi na ijednom drugom mjestu. Psi unose stalnu radost, pokreću ljude koji su izgubili volju, životu daju dinamiku i od kuće prave dom. Bez pasa, svijet bi bio okrnjen za iskrenost i jednu posebnu vrstu ljubavi.”

Ukoliko imaš psa ili jednostavno želiš da saznaš više o njima i njihovoj socijalizaciji, preporučujemo ti da posjetiš sajt Socijalizacija pasa BL , na kojem ćeš pronaći mnogo malih savjeta koji će napraviti velike korake kod ponašanja psa. Za dodatna pitanja, posjeti ih na Facebooku ili Instagramu.

Slični članci

Ovo su najljepše ljubavne izreke

Ultra magazin

6 jednostavnih navika koje će poboljšati tvoj radni dan

Ultra magazin

Svijet na dlanu Maje Orihan: “Kući se vraćam promijenjena svim što su oči vidjele, ruke dotakle, a srce osjetilo”

Ultra magazin