Ako želiš sjajne ideje, zaboravi na brainstorming. Umjesto toga, pokušaj sa brainwriting. Brainstorming sastanci su loš način da se pronađu nove ideje ili rješenja za probleme, kaže psiholog i autor bestselera Njujork Tajmsa Adam Grant. U novom članku za Tajm, Grant objašnjava šta nije u redu sa tradicionalnim sesijama mozganja i zašto je neefikasan pristup sazvati svoj tim i tražiti od njih da iznesu svoje najluđe ideje dok neko stoji za tablom i zapisuje ih.
Problem sa brainstormingom, piše Grant, je u tome što će najglasniji, najpouzdaniji ljudi u prostoriji, ili oni sa najviše statusa, težiti da njihove ideje dominiraju razgovorom, bez obzira da li su njihove ideje najbolje ili ne. U većini sesija mozganja, objašnjava on, neki ljudi će oklijevati da progovore iz straha od sramote, želje da ne prekidaju ili razgovaraju o nekom drugom, ili uočene potrebe da podrže šefovu ideju ili mišljenje većine. „Zbogom raznolikost misli, zdravo grupno razmišljanje“, piše on. I, kaže on, ljudi će se posebno ućutkati ako su mlađi od drugih u prostoriji, ili introverti, ili ako su „jedina obojena žena u timu bradatih bijelih momaka“.
Ovaj poslednji komentar je naveo autorku ovog teksta da pomisli na njenu prijateljicu Šelminu Abdži, bivšu potpredsednicu IBM-a i autorku knjige “Pokaži svoju vrijednost”. Rođena u Tanzaniji, ponekad se osjećala zastrašeno među ostalim rukovodiocima IBM-a. Na jednoj sesiji mozganja, došla je na dobru ideju, ali je nije rekla naglas iz straha da će izgledati glupo. Nekoliko minuta kasnije, muški kolega je izrazio potpuno istu ideju – i bio je prepun pohvala.
Poslije tog iskustva, Abdži se zaklela da se više nikada neće na taj način ućutati. Ali incident je odlična ilustracija zašto bi sesije braistorminga mogle biti loša ideja.
Šta bi trebalo da uradimo umjesto toga? Grant predlaže proces u tri koraka koji neki istraživači nazivaju brainwriting.
Pozvati tim da podnese ideje u pisanoj formi
Grant kaže da će početak poziva za pismene prijedloge vjerovatno donijeti više i zanimljivijih ideja. Ljudima koji bi možda oklijevali da govore u slobodnoj sesiji mozganja bi moglo biti udobnije ako bi im dali vremena da razmisle o svojim idejama, a zatim ih izlože u pisanoj formi.
Dov Chemical je jednom uputio poziv zaposlenima za pisane ideje koje bi mogle da smanje otpad ili uštede energiju i koje bi koštale manje od 200.000 dolara za implementaciju, piše Grant. Kompanija je koristila 575 od tih ideja kako bi uštedela ukupno 110 miliona dolara godišnje
Anonimno distributirati sve ideje
Kada članovi tima dobiju listu ideja, a da ne znaju ko je šta smislio, mogu bolje da procijeniti svaki prijedlog samo na osnovu njegovih vrijednosti. „Da bi sačuvali nezavisnu procjenu, svaki član ih procjenjuje sam za sebe“, piše Grant.
Pojedinci „smišljaju briljantnije ideje od grupa – ali i strašnije ideje od grupa“, kaže Grant. Ako svi u timu sami pregledaju ideje, biće jasno šta je šta.
Okupiti tim da izabere najbolje
Pošto su članovi tima imali priliku da nasamo pregledaju ideje, bez uticaja mišljenja drugih ljudi, svaki član tima će vjerovatno odlučiti koje ideje ili rješenja vjeruju da će najbolje funkcionisati. Dakle, sada je vrijeme za sastaviti ta mišljenja i razgovar, tako da zajedničkim snagama dođe do odluke sa kojim prijedlozima se ide dalje i da li te prijedloge treba precizirati ili prilagoditi prije nego što budu isprobani. „Razvijanjem i procjenom ideja pojedinačno prije nego što ih izaberu i razrade, timovi mogu da iznesu i unaprijede mogućnosti koje inače ne bi privukle pažnju“, objašnjava Grant.
Mnogi preduzetnici ili poslovni lideri i znaju da je pronalaženje inovativnih ideja i kreativnih rješenja za probleme ponekad razlika između uspjeha i neuspjeha. Brainwritting može biti dobar način da se više od tih ideja iznese na vidjelo.
Izvor: inc.com
Preveo i prilagodio: Miloš Blagojević
