• Home
  • Ultra Inspirativno
  • Svijet na dlanu Maje Orihan: “Kući se vraćam promijenjena svim što su oči vidjele, ruke dotakle, a srce osjetilo”
Ultra Inspirativno

Svijet na dlanu Maje Orihan: “Kući se vraćam promijenjena svim što su oči vidjele, ruke dotakle, a srce osjetilo”

Za Maju Orihan putovanja predstavljaju način života, zbog čega joj je život postao avantura, nikako navika. Iako je posjetila 59 zemalja širom planete, ono što ona ističe da je mnogo važnije od same brojke, jesu iskustva i vrijednosti koje joj je donijelo istraživanje svijeta. Maja je inžinjer svemirske geodezije, koja pronalazi načine da uz skroman budžet radi ono što voli – putuje i upoznaje druge kulture.

Maja Orihan

Preko različitih razmjena, praksi, usavršavanja, volontiranja, uspjela je da nauči pet jezika, boravi u budističkom hramu, obiđe Vijetnam motorom, prisustvuje Masai vjenčanju u Tanazaniji… Spisak zanimljivih stvari koje je znatiželjna djevojka isprobala je predugačak, zbog čega smo poželjeli da sa nama podijeli energiju i ljubav koju osjeća prema putovanjima.Iako je trenutna situacija zatvorila fizički granice, to je ne sprečava da se svakodnevno, kroz misli i fotografije, vraća na mnoge lokacije u kojima  je uživala u prošlosti.

“Trenutno se nalazim u Srbiji, na veliku sreću mojih roditelja, koji me se i nisu baš nagledali posljednjih osam godina. Svi se nalazimo u godini gdje mijenjamo prioritete, a putujemo, učimo i radimo online. Neki bi rekli da je godina odložena ili na pauzi, ali meni avantura ne manjka ni ovako.”

Maja Orihan

Njena putovanja su počela u najranijem djetinjstvu i kao takva postala način života i potreba da se vidi više,  doživi više i da se bude više. To je dovelo do 59 posjećenih zemalja.

“Do sada sam imala priliku da posjetim 59 zemalja na gotovo svim kontinentima. Iako je to najčešće pitanje koje dobijam, smatram da taj broj potpuno zanemaruje sve kvalitete zbog kojih putovanje ima smisla, svodeći to iskustvo na puku jednodimenzionalnu aktivnost. Brojanje država često samo dodaje neiskren broj – kroz neku državu samo prođemo, prespavamo na aerodromu, posjetimo samo glavni grad – i hijerarhiju putovanjima i putnicima. Možda sam bila u više zemalja nego neko drugi, ali to me ne čini više svjetskom, međunarodnijom ili boljom putnicom. Brojevi rijetko kad lažu, ali nekad i ne govore baš mnogo toga. Malo brojevi znaju o izlascima sunca na pučini mora, kako pleše polarna svjetlost nebom iznad Aljaske, kako se veselimo na svadbi u afričkom plemenu ili stojimo na vrhu aktivnog vulkana u Čileu. Brojim ljude na mom putu, brojim iskustva, ožiljke od avantura, sastanke i nezaboravne trenutke.”

Maja Orihan

Maja je na svim putovanjima radila na sebi, usavršavala se, učila i otkrivala novi dio sebe sa svakom novom destinacijom koju je posjetila. Zanimalo nas je kako trenutna “putoholičarska apstinencija” utiče na nju.

“Možda se tako čini na prvi pogled i slike sa društvenih mreža pomažu takvom utisku, ali ja ne putujem konstantno. Putovanja su uvijek bila samo dobro iskorišćeno vrijeme na destinaciji gdje sam studirala ili radila. Po struci sam inžinjer geodezije i često se našalim da kao geodeta hodam svijetom i mjerim ga koracima. Tako da je ova godina samo još jedno novo mjerenje. Prvo putovanje ove godine me je odvelo pravo u samoizolaciju na 28 dana, a maštanje o drugim putovanjima je prekinula samoizolacija od 14 dana, odmah nakon toga još 14, pa malo kraća od 10 dana. Tako da svih ovih 66 dana aktivno putujem kroz slike zemalja koje sam posjetila prethodnih godina, kroz uspomene. Srećna što ću uvijek imati čemu da se vraćam.”

Maja Orihan

Uspjela je posjetiti veliki broj država uz skroman budžet, što je dokaz da putovanja nisu dostupna samo za one sa dubokim džepom.

“Mladi danas imaju drugačije životne prioritete u odnosu na roditelje. Dok su se prethodne generacije fokusirale na sticanje sopstvene kuće i automobila, danas se odbacuju ova tradicionalna dostignuća i stavlja se mnogo veći značaj na nematerijalne životne trenutke, poput putovanja. Putovanja više nisu luksuz i privilegija onih koji imaju novca, već su se približila svačijem džepu. Ja nemam neki trik, tajnu ili formulu. Međutim, imam puno iskustva u putovanjima u najdalje kutke ovog svijeta za vrlo male pare. Moja najranija putovanja su bila vezana za takmičenja u sportu, folkloru, glumi ili školska takmičenja u našoj zemlji i okolini.”

Kasnije, na studijama joj se otvaraju mnoge mogućnosti, tako da je provela nekoliko mjeseci u Brazilu radeći kao asistent na fakultetu. Poslije toga je uslijedila Work and Travel razmjena u Americi, a nakon toga stručno usavršavanje u jednoj kompaniji u Tunisu. Stručno usavršavanje se nastavilo istraživanjem na master studijama u Beču.

Maja Orihan

“Rad na brodu i plovidba oko Aljaske, Kanade, Meksika, Urugvaja, Argentine, Čilea, zatim rad na volonterskim projektima u Tanzaniji i Indoneziji, meditacija na Tajlandu, istraživanje Vijetnama, pustih ostrva FIlipina, Madagaskara i safari u Keniji. Većina tih programa su pokriveni stipendijama, ili poslovima koje sam radila, kada ne bih imala novac za neki projekat. Moja putovanja su prilagođena životu lokalaca na svakoj destinaciji, boravku u hostelima, lokalnoj porodici, lokalnom prevozu, hrani i svedena na minimalne troškove. Nikad u istoriji nije postojalo više načina da se putuje – više projekata, poslova, razmjena, stipendija i drugih mogućnosti da se pređe granica. Što državna, kontinentalna, ali i ona u našim glavama. Rado dijelim svoja iskustva i primjere, ukoliko neko ne zna odakle da krene u istraživanje svih mogućnosti.”

Maja Orihan

Ljepota putovanja je i u tome što se uvijek imamo gdje vratiti – u svoj dom. Za Maju, jedna je stvar koja sve odlaske i dolaske čini posebnim.

“Putovanja ne bi ni postojala da nemamo dom – mjesto za mjerenje našeg rasta i promjene nakon infuzije spoljnog svijeta. Volim da odlazim i da se svemu vraćam. Ljudi su ono što čine putovanja tako posebnim, teško je ne sresti istomišljenike, zadovoljne i srećne neznance predodređene da nam postanu prijatelji. A opet jedino na šta mogu da pomislim i čemu se radujem pri povratku, jesu svi oni koji su sve vrijeme i bili uz nas iz svojih domova.”

Maja Orihan

Upoznala je mnogo drugih kultura, naroda i tradicija. Zanimalo nas je koja je na nju ostavila najveći utisak.

“Bili biste iznenađeni na koliko načina može da se pripremi hrana,  ili lomi hljeb (u mnogim kulturama se ni ne jede hljeb). Na koliko načina se komunicira, kako različiti ljudi izražavaju sreću kroz ples, ukazuju poštovanje, govore tijelom, pišu, pričaju, pjevaju i love, a opet baš svi oni isto plaču, brinu, smiju se i umiru. Ono što je na mene ostavilo najjači utisak je Afrika, gdje vidimo pravo siromaštvo i patnju u svoj toj ljepoti. Kontrasti boja, života i prizori kao sa istraživačkih ekspedicija. Najveći udar realnosti, samospoznaje i tuge, a sa druge strane volje za životom i za promjenom! Dugo mi je bila najdalja, najnepoznatija, a čim je nešto neistraženo, meni predstavlja izazov i avanturu koja zove.”

Maja Orihan

Iz dosadašnjeg iskustva je shvatila koliko imamo predrasuda prema drugim narodima i državama, koje najčešće nestaju čim kročimo na njihovu teritoriju.

“Često se zaputimo ka nekoj zemlji sa već nekim mišljenjem – Rusi su onakvi, ili Amerikanci ovakvi ili Kinezi ili bilo koji drugi narod – koje rušimo kada upoznamo te ljude i mjesta, i stvorimo svoju sliku o njima. Mjesto i narod gdje sam se ja najviše osjećala svojom je za sada Brazil, i iskustvo mi je do sada pokazalo da su južnjaci sličniji nama, a ljudi koji žive u sjevernijim dijelovima svijeta su manje slični.”

Maja Orihan

S obzirom na to da veći dio svog života istražuje svijet i da se trudi svaku državu upoznati kroz oči njenog naroda, sroditi se sa lokalcima i doživjeti svako mjesto na najiskreniji mogući način, ne čudi da iza sebe ima pregršt zanimljivih, ali i onih manje prijatnih anegdota.

“Ne umijem da pričam viceve, ali na putovanjima se događa mnogo smiješnih i lijepih situacija, tako da ih često prepričavam baš kao viceve. Osim smiješnih anegdota, ima onih koje vode upoznavanju nevjerovatnih ljudi i povratku vjere u čovječanstvo. Najdraži su mi slučajni susreti kao npr. kada sam prije dvije godine sama putovala Vijetnamom i u jednom hostelu upoznala cimera iz Amerike koji je isto tu boravio. Razmijenili smo iskustva, savjete i rastali se uz najbolje želje kao i uvijek.  Prošle godine, u sred Sarajeva je naišao na mene isti taj Amerikanac, zaputivši se u Njemačku, i pitajući me, jesi li ti Maja iz Srbije. Takvi trenuci ispune dušu i pokazuju nam da je ovaj svijet jedno maleno mjesto, a ljudi veći od toga. Najneprijatnija su takođe, vezana za ljude. Čitav život nas uče da ne razgovaramo sa strancima i nepoznatim ljudima. Međutim, na putovanjima smo primorani da započinjemo razgovore i komuniciramo, da se oslanjamo na svoju intuiciju i instinkt, te dobrotu neznanca, koja nekad zakaže.”

Maja Orihan

Tri najznačajnije stvari koje joj je donijelo upoznavanje svijeta kroz putovanja mogle bi se nazvati životnom filozofijom uz koju živjeti život punim plućima dobija pravi smisao.

“Nekako mi se čini da svi uzimamo vrijeme zdravo za gotovo i ponašamo se kao da smo uvjereni da nikada neće nestati vremena. Tražimo stabilnost, brinemo o budućnosti i tražimo odgovor u neispunjenim životima, samo tražeći više. Neke od najvažnijih stvari, za mene, koje sam naučila su da sreća uspijeva samo kada svoj novac trošimo na iskustva, umjesto na materijalne stvari, da su ljudi naši najdragocjeniji darovi koje imamo u svom životu i da živimo sadašnji trenutak, jer sve što imamo je sada.”

Maja Orihan

Putovanja su uticala na oblikovanje njene ličnosti, a činjenica je da utiču na čovjekov pogled na svijet, stavove, razmišljanja i energiju kojom zrači.

“Sve nepoznate zemlje gotovo da nikada ne odaju sve svoje tajne putnicima. Najbolje što nude su isječci slika, tek toliko da probude maštu putniku. Mnogi se tu zaustave, jer su po sliku samo i došli. Tajne koje otkrivaju su naše, one koje smo čuvali od sebe. Na putovanju koračamo nepoznatom teritorijom, gledajući stvari koje nas zadivljuju, iznenađuju, oduzimaju dah – dok koračamo novom ulicom, jedemo novu hranu, čujemo nove zvukove i upoznajemo nove ljude. Na putovanju prolazimo kroz mnoge stvari zbog kojih se ne osjećamo uvek prijatno, rizikujemo zbog nečega zbog čega ranije ne bismo, suočavamo se sa situacijama koje nas izvlače iz zone komfora, jer je teško preći pola svijeta, a ne probušiti taj mjehur. Napolju, odvojeni čitavim kontinentima, završavamo u situacijama koje mijenjaju naš život i koje nam dođu kao nagrada za sve te promjene. Kući se vraćam promijenjena za sve što su oči vidjele, ruke dotakle, a srce osjetilo. Svaki put sve više osvješćena i srećnija zbog svega što imam u ovom ludilu nejednakosti, siromaštva i patnje. To sve je veliki razlog zašto preporučujem mladima da putuju dok su mladi, jer kada sve to uđe u dušu, nikada se nećemo vratiti sa putovanja isti. Vratićemo se mudriji, saosjećajniji, ponizniji i manje ćemo se baviti trivijalnim stvarima.”

Maja Orihan

Za kraj, želelji smo saznati koja država zauzima prvo mjesto na njenoj listi želja, a odgovor nam savršeno ima smisla.

“Svi koji me poznaju znaju da je moja sljedeća destinacija Nepal. Voljela bih provesti neko vrijeme na planinama, a zašto Nepal? Zato što je najbliže nebu.”

Za 10 godina se vidi onako kako je mi vidimo sada.

“Život ne bi trebao biti samo puko putovanje do groba gdje ćemo stići sigurno, već putovanje sa dogodovštinama, izazovima, puno smijeha i avantura… Vidim sebe za 10 intenzivnih godina življenja- neustrašivo i slobodno.”

Slični članci

6 stvari koje bi djeca trebalo da čuju od svojih očeva

Ultra magazin

Moj intuitivni život – od preopterećene do oslobođene žene

Ultra magazin

Kako zaustaviti pretjerano razmišljanje i nepotrebnu brigu?

Ultra magazin