• Home
  • Ultra Kreativno
  • Slobodan Vidović: “Umjetnost je više od poziva i posla, za umjetnost se živi”!
Ultra Kreativno

Slobodan Vidović: “Umjetnost je više od poziva i posla, za umjetnost se živi”!

Za njega je umjetnost više od poziva i posla. On smatra da je na našim prostorima umjetnost veoma živa i da smo veoma talentovani za umjetnost. Fokusiran je na cilj da promoviše rad mladih umjetnika i umjetnica. Njegov razvojni put nije izgledano nimalo konvencionalno.

Diplomirao je 2002. godine, a magistrirao 2015. godine na Akademiji umjetnosti u Banjaluci. Svoje radove je počeo izlagati već kao student. Iza njega je mnogo samostalnih i kolektivnih izložbi ne samo kod nas, nego i u regionu i svijetu. Pariz, Čikago, Majami, Beograd, Sarajevo, Cetinje, samo su neki od gradova u kojima je izlagao svoje radove. Aktivno radi već 17 godina. Obožava da putuje i proputovao je gotovo pola svijeta, te bio gotovo u svim značajnijim svjetskim muzejima i galerijama.

U svom radu se uvijek iznova vraća izvornom slikarstvu. Želja mu je da ostane uvijek mlad duhom, a sloboda je njegova najveća inspiracija i ono čemu teži, što govori i njegovo ime Slobodan Vidović. Najviše je ponosan na svoju porodicu, koja za njega predstavlja najveću vrijednost života. U slobodno vrijeme svira bubnjeve. Najdraži komplement koji je dobio: “Neka nevidljiva energija je tu prisutna, dubina, dimenzije… dakle duh”. Nagrađivani umjetnik Slobodan Vidović nam poručuje, da iako se od umjetnosti možda ne može živjeti, ali može se živjeti ZA umjetnost!

Foto: Slobodan Vidović

Šta za tebe predstavlja umjetnost?

SLOBODAN VIDOVIĆ: Umjetnost za mene predstavlja sve, od profesije do načina života, interesovanja, ugla gledanja. Smatram da mi je kao profesionalcu, umjetnost mnogo više od poziva ili posla. Ona je u stvari žestoka pasija, strast!

Kakvo je stanje umjetnosti kod nas?

SLOBODAN VIDOVIĆ: Stanje u umjetnosti kod nas zapravo i nije tako loše, kad malo bolje razmislim.  Naizgled, stanje izgleda katastrofalno, nema fondacija, nema tržišta, umjetnici teško žive, a i na nivou države, vrlo malo je urađeno nešto po tom pitanju. S druge strane, umjetnost je kod nas veoma živa. Scena postoji, pulsira i za mene, koji je veoma dobro poznajem, mislim da s obzirom na to kolika smo zemlja, imamo veoma dobru scenu, umjetnike svih generacija. Međutim, što to nije tako vidljivo to je druga stvar, kao i odraz društva u kojem živimo. Uvijek stavljam fokus na mlade i na studente, talentovan smo narod, tako da čak i ako neko hoće sve to da zaustavi, to je nemoguće, to je prosto nezaustavljiv proces. Šta bi se tek desilo da njegujemo, promovišemo i pomažemo umjetnost, možete samo zamisliti…

Foto: Slobodan Vidović

Poruka za mlade umjetnike/umjetnice?

SLOBODAN VIDOVIĆ: Mladim umjetnicima nemam šta da poručim osim rad, rad i samo rad. Angažovan sam oko mladih, što kao profesor, kao urednik likovnog programa u Banskom dvoru u Banjaluci, ali evo odnedavno i kao neko ko vodi  ZADRUGAART/SILVERCUBEGALLERY projekat, gdje pored domaćih i regionalnih etabliranih kolega i kolegica, želim da pomognem i promovišem mlade umjetnike.

Kako je izgledao tvoj razvojni put umjetnika?

SLOBODAN VIDOVIĆ: Moj razvojni put nije bio baš nešto konvencinalan. Diplomirao sam 2002. godine, na Akademiji umjetnosti Banja Luka, a magistrirao 2015.  godine. Rano sam počeo da izlažem radove, već na drugoj godini fakulteta, aktivno i nakon diplomiranja, tako da je dosta izložbi i projekata u mojim “nogama”, kako samostalnih, tako i grupnih. Još kao student sam dobijao nagrade, a kasnije rezidens projekte u regionu i inostranstvu, samo što tada još nije bilo prisutnih fondacija i nismo kao Akademija bili nigdje umreženi, jer smo bili tek osnovani. Nakon 17 godina aktivnog rada, mogu reći da sam “prokrstario” pola planete, te bio u svim značajnim svjetskim muzejima ili galerijama.

Foto: Slobodan Vidović

Spomeni nam samostalne i kolektivne izložbe na koje si posebno ponosan?

SLOBODAN VIDOVIĆ: Od solo izložbi izdvojio bih Pariz, Čikago, Majami, Beograd, Sarajevo, Cetinje, ali i mnoge druge.

Imao si priliku da izlažeš svoje radove van granica naše zemlje, kakva iskustva i uspomene nosiš i kako je internacuionalna publika reagovala na tvoj rad?

SLOBODAN VIDOVIĆ: Internacionalna publika reaguje na moj rad gotovo kao i naša publika, nema tu neke velike razlike, možda samo to da je tamo ipak malo veći fokus ili interesovanje za umjetnost, ali i kupovna moć, tako da ”samo to” je više nego dovoljno.

Foto: Slobodan Vidović

Šta je karakteristično za tvoj rad?

SLOBODAN VIDOVIĆ: Za moj rad karakteristično je to, što se ja uvijek iznova vraćam na sliku, odnosno na izvorno slikarstvo. Pored svih savremenih načina izražavanja ostajem vjeran slici i to pikturalnoj, boji, koloritu, teksturi, a same teme (pogotovo u najnovijem projektu figurativnog slikarstva “State”-  “Stanja”), povremeno konceptualizujem. Pokušavam da ih držim na nekoj ivici, da nisam eksplicitan i direktan, te da opet nisam puno ni nejasan, odnosno da samom temom ili onim šta radim, pored likovnog, dodirujem negdje i konceptualno, uvijek ostavljajući priču pomalo nedorečenu… Može se možda reći da u odnosu na štafelajnu sliku, pokušavam promijeniti ugao gledanja.

Šta ti je najveća inspiracija?

SLOBODAN VIDOVIĆ: Najveća inspiracija su mi putovanja po svijetu, veliki muzeji, galerije, veliki umjetnici i njihova djela, izložbe koje sam vidio uživo i ljudi, naravno. To ostavlja utisak i nema akademije, škole ili bilo kakvog iskustva, koje može to zamijeniti. Još jedna stvar, a to je da se još uvijek “ložim” na umjetnost kao da sam student, prvenstveno na američko slikarstvo 50- ih i 60- ih godina. Ostati duhom mlad ili imati “mladu” dušu da tako kažem, ključ je moje inpiracije, to je sigurno.

Foto: Slobodan Vidović

Na šta si najviše ponosan?

SLOBODAN VIDOVIĆ: Najviše sam ponosan na porodicu. To je najveća vrijednost, bila i ostala.

Čemu najviše težiš?

SLOBODAN VIDOVIĆ: Najviše težim slobodi, jer i moje ime mi to kaže 🙂

Možemo li napraviti promjenu u društvu, bar na nekom mikro nivou i kako ti to radiš u oblasti umjetnosti?

SLOBODAN VIDOVIĆ: Smatram da možemo i moramo napraviti promjenu. Ja to činim sve vrijeme, odnosno pokušavam da pomjeram granice. Uvijek kao po pravilu, promjene nisu bile podržane i prepoznate, ili su podržane veoma malo. Tako je i danas, kod nas pogotovo, ali to nije razlog da se stane, pogotovo u umjetnosti i kulturi, ali i u bilo kojem drugom segmentu društva. Eksperiment može i mora postojati i ono što je neizvjesno, inače, nema smisla baviti se ovim pozivom, ako je sve izvjesno i poznato!!

Foto: Slobodan Vidović

Šta radiš kada nisi na poslu i kada ne stvaraš?

SLOBODAN VIDOVIĆ: Kada ne stvaram ili nisam na poslu, provodim vrijeme sa porodicom ili sviram, vježbam sviranje bubnjeva ili sa bendom, te putujem po regionu ili inostranstvu. Obično su sva moja putovanja direktno ili indirektno, vezana za umjetnost. Volim posjetiti dobru izložbu, koncert, predstavu. Evo sad je i Marina Abramović u Beogradu, zatim Bijenale u Veneciji. Volim posjetiti Istru, idem i ove godine gledati Šerbedžiju na Brijunima – Kralja Lira. To su stvari koje me ispunjavaju.

Otkud ideja za tvoj projekat silver cube gallery, kako je izgledao razvojni put te ideje i kakvi su planovi za naredni period?

SLOBODAN VIDOVIĆ: Ideja za Silvercubegallery je dosta stara, mogu reći slobodno 15-tak godina 🙂 Mislim da je to logičan slijed u mom radu i mojim interesovanjima. U početku, poslije studiranja, slikao sam i radio u selu, na djedovom imanju. Jednostavno su priroda, širina, mirisi i okusi, učinili svoje. Atelje sam stacionirao tamo, zidao sam i radio. Sada sam, kada su se stekli neki uslovi proširio to, napravio hangar 9 x 9 metara, visine 6,5 metara. Plan je da mi to bude novi studio, potpuno u prirodi, ali isto tako želim da tu organizujem povremene “art akcije”, sa kolegama umjetnicima i gostima iz regiona i inostranstva. Malo neobično, iščašeno, ali to je to, izložbe, performansi, art akcije, art rezidensi, predavanja, Land art i slično. Napravio sam udruženje građana “Zadrugaart”, a prostor je pod nazivom “Silvercubegallery – srebrna kocka”. Smješteni smo na ranču u sred Lijevča polja u Seferovcima. Generalno ne bih uspio bez podrške supruge i porodice, te njima dugujem veliku zahvalnost za to, što me “trpe” i podržavaju 🙂

Foto: Slobodan Vidović

Koga si već ugostio od umjetnika u Silver cube galeriji i koga ćeš ugostiti u narednom periodu?

SLOBODAN VIDOVIĆ: U Silvercubegallery sam ugostio popriličan broj kolega i kustosa, kao što su Ješa Denegri, Vladislav Šćepanović, Miško Pavlović, Nikola Šuica, Zdravko Joksimović, DIM TIM, Miloš Šobajić, Jusuf Hadžifejzović, Strajo Krsmanović, Ratko Lalić, Savo Peković, kao i mnoge druge. U narednom periodu ću ugostiti Uroša Đurića, ERA Milivojevića, ali da ne otkrivam za sada više. Od domaćih naših bili su gotovo svi, a što se tiče “art akcija”, kako ih ja zovem, radili smo performans “Disperzija” Vese Sovilja, performans ”Azil”, konceptualne umjetnice Slavice Marin iz Istre. Sada je aktuelna izložba “Simbol konflikta” mladog umjetnika, Damira Omića. U planu je još performans mlade i veoma talentovane umjetnice, Marine Božić 25. avgusta i to bi bilo to za ovo ljeto, ako se ne dogodi neko iznenađenje, što je je kod mene lako moguće.  Obzirom da nemamo još nikakav budžet, ovom prilikom želio bih apelovati i da nam i vi mediji malo pomognete, jer su nam sponzori dobro došli i neka se jave, evo prilike za njih !! 🙂

Koje su prednosti “izmještanja” umjetnosti u drugačije, nesvakidašnje prostore i sredine?

SLOBODAN VIDOVIĆ: Prednosti izmještanja umjetnosti u druge, netipične prostore su blago rečeno, po meni ogromne. Vaša ekipa je bila na licu mjesta i vidjeli ste i osjetili, nadam se.  Tako da to definitivno treba osjetiti i doživjeti, ta pomjeranja, opuštenost, demistifikaciju, vrhunski kvalitet programa u spoju sa prostorom, prirodom, nebom, poljem, šumom, svježim vazduhom i ono što je ključno, slobodom. Ovakav vid umjetnosti u nekonvencionalnom prostoru, ne može da ne uspije.

Foto: Slobodan Vidović

Koji je najbolji savjet, a koji je najbolji kompliment koji si dobio za svoj rad?

SLOBODAN VIDOVIĆ: Savjet mogu poslušati, ali uvijek se okrećem sebi i radim po svom. Komplimenata ima mnogo, ali nije sad baš pristojno da ih sve iznosim… Ali, evo jedino što mogu spomenuti i što je meni veoma drago, je komentar: “Neka nevidljiva energija je tu prisutna, dubina, dimenzije… dakle duh”. To mi je najveći compliment, da te gomilie materije isijavaju jedno novo duhovno ili magnetno polje, to je to!

Šta te najviše čini srećnim?

SLOBODAN VIDOVIĆ: Sve me čini srećnim… Porodica, jutro, kafa, dan, ljudi, život, rad… Sve obične i jednostavne, a veoma vrijedne stvari.

Foto: Slobodan Vidović

Može li se živjeti od umjetnosti?

SLOBODAN VIDOVIĆ: Ne može se baš živjeti od umjetnosti, ali može za umjetnost!!!

 

 

 

 

 

Slični članci

Iz Rusije sa ljubavlju – kreativni vez koji će te oduševiti!

Ultra magazin

6 savjeta za pisanje što efikasnijih e-mailova

Ultra magazin

Skulptor stvara umjetnička djela od prirodnih materijala

Ultra magazin