Ultra Inspirativno

Robert Dacešin: Najviše učiš tokom putovanja u nove predjele!

Robert Dacešin je autor najčitanijeg domaćeg putopisnog bloga, svjetski putnik, poliglota, bloger, teniser, teniski sudija. Ovaj Banjalučanin govori pet stranih jezika i pri tome nije plaćao kurseve kako bi ih naučio. Do sada je obišao više od 40 zemalja svijeta, dok je u Banjaluci besplatno ugostio mnogobrojne turiste. Sa svih putovanja nosi zanimljiva iskustva o kojima piše na svom blogu, a neka od njih podijelio je i sa Ultra čitaocima. 

Foto Robert Dacešin

Magistrirao je ekonomiju na Ekonomskom univerzitetu u Bratislavi, a već nekoliko godina se bavi digitalnim marketingom. Pokrenuo je mnogo vlastitih projekata, poput najčitanijeg putopisnog bloga u BiH “Rio priče sa putovanja”, prvog turističkog vodiča za grad “Travel mapping”. Dugi niz godina je u ulozi međunarodnog teniskog sudije, gdje je imao priliku da sudi Nadalu, Mareju, Berdihu, Monfisu i mnogim drugim igračima iz svijeta tenisa. Svojevremeno je objavio i inspirativan tekst o “22 načina kako unaprijediti turizam u Banjaluci”. Govori 5 stranih jezika (engleski, španski, portugalski, italijanski i slovački), a dobio je i nagradu Grada Banjaluka za doprinos razvoju turizma i sporta u Banjaluci.

Foto Robert Dacešin

Robert je razgovarao sa našom Ultra ekipom i otkrio zanimljive detalje sa mnogobrojnih putovanja! Pročitaj ovaj inspirativan intervju u nastavku! 

Šta za tebe predstavlja svako tvoje putovanje?

Robert Dacešin: Učenje o svijetu oko mene, a i meni samom. Najviše učiš tokom putovanja u nove predjele! Mislim da će moja buduća žena (ko god bude bila), biti mnogo zahvalna mojim putovanjima, jer sam kroz njih naučio da kuham, perem svoj veš, snalazim se u nezgodnim situacijama i radim sve one stvari, koje će me jednog dana vjerovatno zapasti.

Pored toga što često putuješ sam ili sa djevojkom, ove godine odlučio si da putuješ sa svojom majkom i na taj način joj pokažeš poštovanje, zahvalnost i ljubav. Kako je proteklo to putovanje?

Robert Dacešin: Mislim da je to bilo u neku ruku najbolje putovanje ikada. Siguran sam da ga nikada neću zaboraviti, upravo zbog nje. Prije godinu dana mom najboljem prijatelju majka je nastradala u saobraćajnoj nesreći u blizini Novog Sada. Tek tako, u jednoj noći. Samo je više nije bilo naredni dan. Tada nekako shvatiš, da to može svakome od nas da se desi i da neke stvari koje želiš da uradiš ili kažeš ne treba da odlažeš za kasnije. Ne znam zašto je teško reći nekom volim te, ako to zaista misliš. Nemoj kriti osjećanja koja gajiš prema drugima. Govorimo toliko stvari svakog dana, a ono najbitnije preskačemo. Treba cijeniti neke stvari, dok ih imaš pored sebe, da ne bi jednog dana bilo, a što nisam ovo ili ono. Tada je već kasno.

Koliko zemalja si do sada obišao?

Robert Dacešin: 45 zemalja i 239 gradova.

Foto Robert Dacešin

Šta najčešće nosiš sa sobom na putovanje?

Robert Dacešin: Pored standardnih stvari (pasoš, telefon, punjač…), uvijek nosim dodatni powerbank, jedan tanki novčanik koji ide uz tijelo, ako putujem u neku “zeznutiju” zemlju, neku knjigu za avion, dosta muzike na telefonu,  kao i malu svesku u koju zapisujem neke zanimljivosti koje čujem usput.

Šta nam preporučuješ od dalekih destinacija koje tokom života moramo posjetiti?

Robert Dacešin: Meni su Brazil, Kolumbija i Gruzija top tri zemlje koje sam ikada vidio, a da mogu da se stave pod daleke destinacije. Gruzija čak i nije toliko geografski daleko, ali je po svemu šta tamo vidiš mnogo drugačija od svega što postoji. Ekvador mi je isto sjajan. Nekako, ne ide mnogo ljudi tamo, a svašta ima da se radi, vidi i posjeti.

Foto Robert Dacešin

Koja zemlja je na tebe ostavila poseban utisak i da se iz te zemlje definitivno nisi vratio kao ista ličnost?

Robert Dacešin: Tanzanija. Mislim da sam tamo tek shvatio koliko sam srećan na životu koji imam ovdje i da je stvar koju najviše vučem iz Tanzanije zahvalnost. Zahvalnost za one male stvari na koje često i ne obraćam pažnju, ali za koje kasnije shvatiš da si jako privilegovan što ih imaš. Nekako podrazumijevaš da imaš vodu za piće, krov nad glavom i hranu koje te čeka na stolu, da si zdrav i da su tvoji oko tebe zdravi. Tamo vidiš koliki dio stanovništva živi uskraćen, za ono nama što je nama normalno da imamo. Afrika te baš dozove pameti.

Otkrij nam neke anegdote sa putovanja, vjerujemo da ih je bilo mnogo?

Robert Dacešin: U Medeljinu sam na ulici sreo čovjeka iz Španije, kojeg sam sreo prije nekoliko dana u Bogoti i sa njim pričao. Ovo možda ne bi bilo čudno da Bogota nema 9 miliona stanovnika, a Medeljin isto par miliona. U Brazilu sam boravio kod prijatelja koji zna više o Ex Yu i Titu, nego bilo ko od mojih drugara. Evo i video o njemu:

Robert Dacešin: U policijskoj stanici u Čileu nakon što su mi ukrali telefon, policajac mi je prvo počeo davati turistiške savjete šta da vidim u zemlji, da bi kasnije kada je uzeo da zavede to šta se desilo, rekao da na njegovom računaru ne postoji Bosna i Hercegovina kao zemlja i pitao me pod koju zemlju da me evidentira. Ništa to ne bi bilo čudno da se na listi zemalja koje ima ne nalaze, Burkina Faso, Burundi, Bocvana. U Ekvadoru se policija jednom ponudila da nas odveze do nekog mjesta, dok sam u Stockholmu u hostelu sreo drugara iz Banjaluke sa kojim često pijem kafu. U Gruziji smo drug i ja dobili mjesta na klupi za igrače i gledali finale gruzijskog kupa u košarci, nakon što smo rekli da smo novinari koji rade reportažu o utakmici. Na isti način smo ušli i na fudbalski stadion i sjedili do klupe za igrače, dok je 10.000 ljudi na tribinama posmatralo utakmicu.

Šta naša zemlja može već sutra da slijedi kao primjer koji te je oduševio u nekoj zemlji koju si posjetio?

Robert Dacešin: Mnogo toga. Mi nismo ni svjesni koliko je Bosna i Hercegovina lijepa. Mislim da se ne treba praviti pametan i izmišljati toplu vodu, već uzimati primjere dobrih praksi iz zemalja širom svijeta i raditi na tome. Banjaluka bi bila idealna lokacija za ekstremne sportove. Uz malo ulaganja u kanjonu Vrbasa se može napraviti 10 zip line pozicija, što bi bila odlična turistička atrakcija. Nigdje u regionu nema ništa slično, a sama implementacija ne bi trebalo ni mnogo da košta.

Kako istražuješ svaku lokaciju koju posjetiš, šta ti je prvo što uradiš kada se odmoriš od leta?

Robert Dacešin: Ostavim stvari u sobi, nađem nekog lokalca koji tu živi prije nego dođem na destinaciju i izađem u grad, te ga pustim da me vodi gdje želi.

Šta je najljepše šta si probao od hrane?

Robert Dacešin: Ja volim azijsku i arapsku hranu dosta, međutim, ako biram samo jednu stvar, možda džem od čokolade i kokosa na Sejšelima. Šta bih dao da to mogu nabaviti ovdje negdje!

Najljepša plaža na kojoj si bio?

Robert Dacešin: Sve plaže na Sejšelima. Ne znam kako neka plaža može da bude bolja od njihovih. Posebno iz razloga što na plažama gotovo da nema ljudi, pa si uvijek nekako sam.

Foto Robert Dacešin

Šta si naučio o sebi nakon svakog putovanja?

Robert Dacešin: Prije svega, da zahvalim Bogu što mi je dao mogućnost da ovo sve vidim i doživim, jer znam kako ljudi kod nas žive i koliko sam u suštini srećan što sam se našao u ovoj situaciji. Ipak, naučio sam i da budem zahvalan na životu koji imam u Banjaluci. Nekada mi je mnogo stvari smetalo ovdje, a što više putujem, sve više vidim da nismo najgori. Na primjer, u Kolumbiji narko gerila je dobila 10 mjesta u parlamentu, sadašnjeg predsjednika Brazila izboli su nožem samo par dana prije izbora. U pola Južne Amerike i Afrike ti ne preporučuju da izlaziš vani kada padne noć i ne smiješ telefon na ulici da izvadiš, jer je džeparenje normalna pojava. Ovdje toga nema. Nekako, čini ti se normalno da u 3 ujutro šetaš po gradu, ali u pola svijeta to je nezamislivo, pa čak i u Americi. Naš “problem” je najviše činjenica da živimo previše blizu razvijenih zemalja i njih stalno uzimamo kao parametar. Konstantno se poredimo sa Njemačkom, Austrijom i sličnim uspješnim zemljama, a ispod nas čitav jedan kontinent živi gore nego mi. Ipak, ne tvrdim da je ovdje sve savršeno, jer ima million stvari koje mogu biti mnogo bolje. Mišljenja sam da ne treba uvijek tražiti samo negativnu stranu u svemu. Treba se posvetiti sebi, bliskom krugu ljudi oko sebe i raditi sve što možeš da vam bude bolje.

Preporuči nam 3 destinacije za putovanje u 2019. godini?

Robert Dacešin: Gruzija, Portugal i Ukrajina. Sve su u neku ruku low cost destinacije, a iskreno ne zna se koja je bolja. Kijev je jedan od najsavršenijih gradova u Evropi, a veoma je povoljan. Portugal je po meni najbolja zemlja za živjeti, jer ima sve što ti je potrebno, dobru klimu, hranu, ljude, dugu istoriju, kao i Gruzija. Istakao bih da nema nigdje boljih domaćina nego tamo. Ipak, za Gruziju me vežu posebne priče.

Foto Robert Dacešin

Tvoj priča je inspirativna i zato što si napustio “klasičan” kancelarijski posao od 8-16, kako bi mogao da živiš svoje snove i da postaneš svjetski putnik i putopisac. Kako si se odlučio za takav korak i koji su benefiti?

Robert Dacešin: Uvijek sam znao da to želim i da će se to kad tad nekako desiti. Jednostavno, nisam tip za kancelarije. Previše mi je monotono to sve, a glavni prioritet su mi uvijek bili slobodni dani na poslu, kojih nikada nije bilo dovoljno. Kako mogu da odem u Južnu Ameriku sa samo 18 dana godišnjeg? Uvijek sam maštao da ću jednog dana uraditi nešto ovako i sanjao o tom danu. Mnogo je lakše nego što izgleda. Kroz digitalni marketing stekao sam određeni zanat, koji mi danas stavlja hljeb na sto, a ne moram da budem u kancelariji. Tri godine sam učio ovo što danas radim i vidio da se od ovog posla može sasvim fino živjeti. Sjećam se da mi je moj prvi direktor jednom rekao, nije bitno šta radiš, ako si pekar, stolar ili doktor, ako se zaista usavršavaš u svom poslu i voliš ga, uvijek ćeš moći živjeti od njega, pa čak i ovdje. Zaista vjerujem u to. Samo radi nešto kvalitetno i uvijek će biti rezultata. Trenutno mi nikada nije bilo bolje. Hvala mom posljednjem šefu na svom “finom ponašanju” prema meni, što me je sam nagovorio na ovaj korak.

Kako odgovaraš na komentare “Nemam ja vremena i novca za putovanja”?

Robert Dacešin: Sve je stvar prioriteta u životu. Moj trenutni prioritet su putovanja i za njih izdvajam novac. Prioriteti moje mame su da ja imam dvoje djece, ali nas dvoje nemamo iste prioritete i tu nekada nastaje problem. Ipak, ne putujem zato što je to trend ili ne znam šta, niti ja mislim da su putovanja nešto što svakome prija. Putovanja nisu za svakoga, niti su najbolja stvar na svijetu. Najbolja stvar na svijetu je raditi nešto što te čini srećnim, a mene prosto putovanja čine srećnim. Jednostavno se osjećam fino kada putujem. Mislim da ako nešto zaista želiš, uvijek nađeš vrijeme i sredstva za to. Samo je pitanje vremena. Putovati danas je lakše nego ikada prije. Ako nemaš novca, možeš ići autostopom, spavati na Couchsurfingu i tehnički tvoji troškovi su manji nego kod kuće.

Kako izgleda tvoja kolekcija suvenira i koliko sitnica sa svakog putovanja čini tvoju kolekciju?

Robert Dacešin: Uz ovih par fotografija ću lakše ilustrovati, mada više ne znam gdje da ih držim. Gdje god da odem, kupim jednu ili dvije stvari koje me podsjećaju na određeno mjesto. Nadam se da ću jednog dana otvoriti Travel caffe u Banjaluci, namijenjen svim putnicima.

Poruka za našu Ultra publiku?

Robert Dacešin: Želim ti da u Novoj 2019. godini ostvariš neki san o kojem dugo maštaš, da ne ostavljaš nešto za sutra, narednu sedmicu ili naredni vikend. Život proleti, a imaš ga samo jednom, ne zaboravi!

Slični članci

Jonah koristi heklanje kako bi prikupio novac za svoje selo u Etiopiji

Ultra magazin

Avon meet-up: “Ako o nasilju iskreno ne progovorimo, nikad neće prestati”

Ultra magazin

On posjećuje skloništa i udomljava pse koje niko ne želi!

Ultra magazin