Nagrađivani španski pjesnik i romanopisac Manuel Vilas priča o svemu što nas podsjeća da smo ranjiva bića, o potrebi da ustanemo i produžimo dalje kad nam se čini da je to nemoguće, kad su gotovo sve spone koje su nas povezivale sa drugima nestale ili smo ih mi pokidali. Kritičari ovaj autobiografski roman nazivaju „umjetničkim djelom koje uspavljuje bol“.
Čovjek na životnoj raskrsnici razmišlja o rodnom mjestu, gdje su mu roditelji nedavno preminuli. Rastrzan mislima, odlučuje da piše. Slijedi smjela hronika njegovog djetinjstva i bespoštedni prikaz životnih iskušenja, neuspjeha i trijumfa, arhiva uspomena bez laži i utjehe o životu u jednom vremenu, uspomena na porodicu skromnog porijekla osuđenu da ulaže velike napore, a ubira rijetke plodove…
„Pomislio sam da je moje duševno stanje neodređena uspomena na nešto što se dogodilo u jednom mjestu na sjeveru Španije po imenu Ordesa, mjestu punom planina…“ Sjeća se svega što je jednom bilo živo, a više nije: svojih roditelja, Španije šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka, sopstvenog braka, pijanstava i nevjerstava koja su ga dovela do razvoda, odnosa sa sinovima. Istražujući svoj identitet, pita se: šta je čovjek bez braka ili bez roditelja? Šta je čovjek kad se suoči sam sa uspomenama?
Roman „Ordesa“ Manuela Vilasa možete naći od srijede 7. aprila u Laguninim klubovima čitalaca, onlajn knjižari delfi.rs, kao i na sajtu laguna.rs.
