• Home
  • Ultra Kreativno
  • Marketing ekspert Lazar Džamić: Dobar se u svemu postaje sa 90% znojenja i 10% talenta
Ultra Kreativno

Marketing ekspert Lazar Džamić: Dobar se u svemu postaje sa 90% znojenja i 10% talenta

Kažu da je svijet zanimljiv koliko smo mi radoznali. Sudeći po tome, svijet Lazara Džamića – novinara, profesora, marketing stručnjaka, pisca, bubnjara – ne može biti zanimljiviji. U Londonu je proveo 17 godina, gdje je sarađivao sa mnogim svjetskim kompanijama, a u Google-u je radio kao šef tima za brend strategiju. Autor je 7 knjiga, a svoje znanje i iskustvo nesebično prenosi na nove generacije. Danas radi kao profesor na katedri za digitalni marketing Fakulteta za medije i komunikacije u Beogradu. 

Lazar Džamić

U moru tema o kojima je kompetentan da govori, sa nama je podijelio svoje mišljenje o marketingu u svijetu i kod nas, aktuelnim trendovima iz ove oblasti, tehnologiji, čemu uči svoje studente, kao i razlike u poslovnim navikama između balkanskih naroda i Engleza.

Da bi se postalo ekspertom za marketing, smatrate li da je potrebno roditi se sa određenim x faktorom ili se marketinški genijalac može postati učenjem tokom života?

LAZAR DŽAMIĆ: Sve što je potrebno je da se rodiš radoznao. Što smo svi mi kada se rodimo. Pa, ako smo bili te sreće da nam okolina i škola nisu ubili tu radoznalost, onda dolazi rad. Mnogo rada, prije svega čitanja. Dobar se u svemu postaje, kako kaže jedna engleska izreka, sa 90% znojenja (perspiration) i 10% talenta (inspiration). Marketing ljudi su malo radoznaliji od drugih, malo ih više zanima život i ponašanje ljudi, i zato su perceptivniji od većine drugih. Znaju šta nas ‘vozi’ – pa onda na to igraju. Zato ja više ne igram tu igru, jer mi je bilo previše manipulacije, mada sam naučio MNOGO o ljudima…

Svijet marketinga svakodnevno prolazi kroz mnoge promjene i nadogradnje. Koliko region zaostaje za vodećim strujama u marketingu i ima li šanse da ih stignemo?

LAZAR DŽAMIĆ: Nema šanse, mada zavisi u čemu. Kao što je to jednom rekao američki pisac Vilijam Gibson, budućnost je već stigla, samo je neravnomjerno raspoređena. Tako je i kod nas. Imamo digitalne tehnologe svjetske klase, ali zato nemamo strateško razmišljanje u marketingu, niti znamo osnove evaluiranja rezultata. Tu kasnimo za svijetom 10 – 20 godina, u zavisnosti od oblasti, posebno u brend strategiji…

Koju kompaniju biste naveli kako školski primjer kvalitetnog marketinga danas? Čiji rad posebno cijenite i zašto?

LAZAR DŽAMIĆ: U stručnom smislu, sve uspješne FMCG kompanije, jer im je marketing sve što imaju, pa su u njemu i dobri. I ikonični klijenti poput Nike, Blendtec, Patagonija i slični. Međutim, u etičkom smislu i kakav im je uticaj na naše živote i planetu, ima vrlo malo onih koje cijenim, sve su to mali i nepoznati brendovi. Veliki su dio našeg globalnog problema.

Šta mislite kako će se marketing razvijati kroz narednih nekoliko godina? Koji od trendova nemaju dug rok trajanja, a koje možemo očekivati i u budućnosti? Koje vještine će se tražiti?

LAZAR DŽAMIĆ: Pripovijedanje i analiza podataka, spojeni zajedno u koncept koji sam u svojoj knjizi koju sam prošle godine objavio u Londonu, zajedno sa Džastinom Kirbijem (moj fakultet je preveo na srpski), nazvao Empatička Korisnost. Trendovi su, kao što im i ime kaže, prolazni, pa ko uspije da se malo okoristi, fino. Ali trendovi nisu zamjena za strategiju. A u današnjem svijetu, najlakše je ignorisati stvari i poruke na ekranu, posebno od brendova, koji se sada takmiče sa frendovima. Ko ne zna da čita podatke i priča priču je u velikoj nevolji…

Facebook/Lazar Džamić

Šta mislite koji je najveći izazov sa kojim će se čovječanstvo suočiti razvojem tehnologije?

LAZAR DŽAMIĆ: Sa mitom da je ona a priori dobra. Nije. Dobra je onoliko koliko je mi konstruktivno i etički koristimo. A tu već imamo velikih problema i bez jake i jasne regulacije, koja sada kasni za digitalnim svijetom jedno 20 godina. Bićemo u velikoj opasnosti od sve veće izolacije u sve manje grupe, ili u populističke pokrete, u to da više ne znamo šta je istina, a šta ne. Zato vjerujemo u sve i ne vjerujemo ni u šta, u isto vrijeme…

Dugo godina ste proveli u Engleskoj, ali ste se ipak vratili u Srbiju. Autor ste i knjige „Čaj od šljiva“, u kojoj pravite paralelu između ova 2 naroda. Gledajući sa poslovne strane, kad je riječ o načinu poslovanja i poslovnim navikama, koliko se Srbi i Englezi međusobno razlikuju? Šta mogu naučiti jedni od drugih, a koje su im nereprezentativne osobine?

LAZAR DŽAMIĆ: Mnogo se razlikuju, jer je poslovna kultura u svim aspektima mnogo veća tamo. I kako rade, i kako planiraju, i kako jedni s drugima pričaju na poslu i kako ocjenjuju rezultate. To su dva svijeta. To sve možemo da naučimo od njih. Oni bi možda od nas mogli malo kako da se ne plaše haosa i kako da rješavaju stvari na Grunfovski način: štapom i kanapom… Inače, ni oni ne vole mnogo da rade, samo moraju, nemaju izbora.

Books and lilies

Zanimljiva je rečenica koju ste napisali – „Da je Srbija baterija, imala bi samo negativan pol“. Ima li išta u našem sistemu za šta biste rekli da vuče ipak na onu drugu, pozitivnu stranu?

LAZAR DŽAMIĆ: U sistemu ne. On je izuzetno negativan i tu negativnost širi na sve druge sfere. Mi ovdje preživljavamo uprkos našim sistemima. Među ljudima, međutim, ima mnogo toga pozitivnog: bliskost s prijateljima i porodicom, snalažljivost, izvjesna dječja naivnost koja malo više otkriva dušu, sklonost da se uživa u životu, uglavnom zbog toga što nikada ne znamo šta sutra nosi…

Pisali ste i o našem školskom sistemu koji se zasniva na kažnjavanju učenika i studenata. Kao profesor na Fakultetu za medije i komunikacije u Beogradu, kojim metodama mu se uspijevate suprotstaviti?

LAZAR DŽAMIĆ: Dobrom pričom i nalaženjem stvari koje su njima bitne u životu, pa onda pravim vezu s time. Znam šta ih muči, pa pokušavam da im pokažem kako to što radimo na fakultetu mogu da primijene u svom životu: strateško razmišljanje, dobro pripovijedanje, timski rad…

Nekoliko godina ste radili u kompaniji Google, što je malo kome sa ovih prostora pošlo za rukom, a moglo bi se reći da je većini neispunjen san. Kako je bilo raditi u ovoj kompaniji i koji je razlog Vašeg odlaska iz nje?

LAZAR DŽAMIĆ: Ah, nemamo dovoljno prostora za to! (smeh) Postoji oko 30-ak razloga zašto smo se za neko vrijeme parkirali nazad u Srbiji, mada je pitanje za koliko dugo… Svi ti razlozi su lični i malo će kome biti od koristi, ali imaju veze sa željom za mirnijim životom, za provođenjem više vremena zajedno u porodici, gubljenjem vjere u velike korporacije, željom da više radimo ono što nam prija i slično. Google je vjerovatno najprosvjećenija kompanija na svijetu, među velikima, ali se sve više bori za svoju dušu zbog nemilosrdnog pritiska kapitala i tog načina razmišljanja. Zaposleni se u Google-u tretiraju fantastično i prije svega kao odrasli ljudi, pa se tako i ponašaju. Zato vrlo malo ljudi kada ode iz Google-a pređe tek u neku ‘regularnu’ kompaniju, ma koliko bila uspješna. Ili naprave svoju firmu, ili, kao ja, odu u nešto potpuno deseto…

Slični članci

Ove umjetničke slike pokazuju sve što želiš ovog ljeta!

Ultra magazin

Evo zašto trebaš kreirati “mapu inspiracije” prije sljedećeg kreativnog projekta

Ultra magazin

Omiljeni Disney likovi od sada i kao akcioni heroji!

Ultra magazin