• Home
  • Ultra Kreativno
  • Marketing ekspert Lazar Džamić: Dobar se u svemu postaje sa 90% znojenja i 10% talenta
Ultra Kreativno

Marketing ekspert Lazar Džamić: Dobar se u svemu postaje sa 90% znojenja i 10% talenta

Kažu da je svijet zanimljiv koliko smo mi radoznali. Sudeći po tome, svijet Lazara Džamića – novinara, profesora, marketing stručnjaka, pisca, bubnjara – ne može biti zanimljiviji. U Londonu je proveo 17 godina, gdje je sarađivao sa mnogim svjetskim kompanijama, a u Google-u je radio kao šef tima za brend strategiju. Autor je 7 knjiga, a svoje znanje i iskustvo nesebično prenosi na nove generacije. Danas radi kao profesor na katedri za digitalni marketing Fakulteta za medije i komunikacije u Beogradu. 

Lazar Džamić

U moru tema o kojima je kompetentan da govori, sa nama je podijelio svoje mišljenje o marketingu u svijetu i kod nas, aktuelnim trendovima iz ove oblasti, tehnologiji, čemu uči svoje studente, kao i razlike u poslovnim navikama između balkanskih naroda i Engleza.

Da bi se postalo ekspertom za marketing, smatrate li da je potrebno roditi se sa određenim x faktorom ili se marketinški genijalac može postati učenjem tokom života?

LAZAR DŽAMIĆ: Sve što je potrebno je da se rodiš radoznao. Što smo svi mi kada se rodimo. Pa, ako smo bili te sreće da nam okolina i škola nisu ubili tu radoznalost, onda dolazi rad. Mnogo rada, prije svega čitanja. Dobar se u svemu postaje, kako kaže jedna engleska izreka, sa 90% znojenja (perspiration) i 10% talenta (inspiration). Marketing ljudi su malo radoznaliji od drugih, malo ih više zanima život i ponašanje ljudi, i zato su perceptivniji od većine drugih. Znaju šta nas ‘vozi’ – pa onda na to igraju. Zato ja više ne igram tu igru, jer mi je bilo previše manipulacije, mada sam naučio MNOGO o ljudima…

Svijet marketinga svakodnevno prolazi kroz mnoge promjene i nadogradnje. Koliko region zaostaje za vodećim strujama u marketingu i ima li šanse da ih stignemo?

LAZAR DŽAMIĆ: Nema šanse, mada zavisi u čemu. Kao što je to jednom rekao američki pisac Vilijam Gibson, budućnost je već stigla, samo je neravnomjerno raspoređena. Tako je i kod nas. Imamo digitalne tehnologe svjetske klase, ali zato nemamo strateško razmišljanje u marketingu, niti znamo osnove evaluiranja rezultata. Tu kasnimo za svijetom 10 – 20 godina, u zavisnosti od oblasti, posebno u brend strategiji…

Koju kompaniju biste naveli kako školski primjer kvalitetnog marketinga danas? Čiji rad posebno cijenite i zašto?

LAZAR DŽAMIĆ: U stručnom smislu, sve uspješne FMCG kompanije, jer im je marketing sve što imaju, pa su u njemu i dobri. I ikonični klijenti poput Nike, Blendtec, Patagonija i slični. Međutim, u etičkom smislu i kakav im je uticaj na naše živote i planetu, ima vrlo malo onih koje cijenim, sve su to mali i nepoznati brendovi. Veliki su dio našeg globalnog problema.

Šta mislite kako će se marketing razvijati kroz narednih nekoliko godina? Koji od trendova nemaju dug rok trajanja, a koje možemo očekivati i u budućnosti? Koje vještine će se tražiti?

LAZAR DŽAMIĆ: Pripovijedanje i analiza podataka, spojeni zajedno u koncept koji sam u svojoj knjizi koju sam prošle godine objavio u Londonu, zajedno sa Džastinom Kirbijem (moj fakultet je preveo na srpski), nazvao Empatička Korisnost. Trendovi su, kao što im i ime kaže, prolazni, pa ko uspije da se malo okoristi, fino. Ali trendovi nisu zamjena za strategiju. A u današnjem svijetu, najlakše je ignorisati stvari i poruke na ekranu, posebno od brendova, koji se sada takmiče sa frendovima. Ko ne zna da čita podatke i priča priču je u velikoj nevolji…

Facebook/Lazar Džamić

Šta mislite koji je najveći izazov sa kojim će se čovječanstvo suočiti razvojem tehnologije?

LAZAR DŽAMIĆ: Sa mitom da je ona a priori dobra. Nije. Dobra je onoliko koliko je mi konstruktivno i etički koristimo. A tu već imamo velikih problema i bez jake i jasne regulacije, koja sada kasni za digitalnim svijetom jedno 20 godina. Bićemo u velikoj opasnosti od sve veće izolacije u sve manje grupe, ili u populističke pokrete, u to da više ne znamo šta je istina, a šta ne. Zato vjerujemo u sve i ne vjerujemo ni u šta, u isto vrijeme…

Dugo godina ste proveli u Engleskoj, ali ste se ipak vratili u Srbiju. Autor ste i knjige „Čaj od šljiva“, u kojoj pravite paralelu između ova 2 naroda. Gledajući sa poslovne strane, kad je riječ o načinu poslovanja i poslovnim navikama, koliko se Srbi i Englezi međusobno razlikuju? Šta mogu naučiti jedni od drugih, a koje su im nereprezentativne osobine?

LAZAR DŽAMIĆ: Mnogo se razlikuju, jer je poslovna kultura u svim aspektima mnogo veća tamo. I kako rade, i kako planiraju, i kako jedni s drugima pričaju na poslu i kako ocjenjuju rezultate. To su dva svijeta. To sve možemo da naučimo od njih. Oni bi možda od nas mogli malo kako da se ne plaše haosa i kako da rješavaju stvari na Grunfovski način: štapom i kanapom… Inače, ni oni ne vole mnogo da rade, samo moraju, nemaju izbora.

Books and lilies

Zanimljiva je rečenica koju ste napisali – „Da je Srbija baterija, imala bi samo negativan pol“. Ima li išta u našem sistemu za šta biste rekli da vuče ipak na onu drugu, pozitivnu stranu?

LAZAR DŽAMIĆ: U sistemu ne. On je izuzetno negativan i tu negativnost širi na sve druge sfere. Mi ovdje preživljavamo uprkos našim sistemima. Među ljudima, međutim, ima mnogo toga pozitivnog: bliskost s prijateljima i porodicom, snalažljivost, izvjesna dječja naivnost koja malo više otkriva dušu, sklonost da se uživa u životu, uglavnom zbog toga što nikada ne znamo šta sutra nosi…

Pisali ste i o našem školskom sistemu koji se zasniva na kažnjavanju učenika i studenata. Kao profesor na Fakultetu za medije i komunikacije u Beogradu, kojim metodama mu se uspijevate suprotstaviti?

LAZAR DŽAMIĆ: Dobrom pričom i nalaženjem stvari koje su njima bitne u životu, pa onda pravim vezu s time. Znam šta ih muči, pa pokušavam da im pokažem kako to što radimo na fakultetu mogu da primijene u svom životu: strateško razmišljanje, dobro pripovijedanje, timski rad…

Nekoliko godina ste radili u kompaniji Google, što je malo kome sa ovih prostora pošlo za rukom, a moglo bi se reći da je većini neispunjen san. Kako je bilo raditi u ovoj kompaniji i koji je razlog Vašeg odlaska iz nje?

LAZAR DŽAMIĆ: Ah, nemamo dovoljno prostora za to! (smeh) Postoji oko 30-ak razloga zašto smo se za neko vrijeme parkirali nazad u Srbiji, mada je pitanje za koliko dugo… Svi ti razlozi su lični i malo će kome biti od koristi, ali imaju veze sa željom za mirnijim životom, za provođenjem više vremena zajedno u porodici, gubljenjem vjere u velike korporacije, željom da više radimo ono što nam prija i slično. Google je vjerovatno najprosvjećenija kompanija na svijetu, među velikima, ali se sve više bori za svoju dušu zbog nemilosrdnog pritiska kapitala i tog načina razmišljanja. Zaposleni se u Google-u tretiraju fantastično i prije svega kao odrasli ljudi, pa se tako i ponašaju. Zato vrlo malo ljudi kada ode iz Google-a pređe tek u neku ‘regularnu’ kompaniju, ma koliko bila uspješna. Ili naprave svoju firmu, ili, kao ja, odu u nešto potpuno deseto…

Slični članci

Berlinski noćni klub pretvoren u ogromno umjetničko djelo

Ultra magazin

Pogledaj kako izgleda Pantone boja godine u prirodi

Ultra magazin

Umjetnička instalacija banana na zidu prodata za 120.000 dolara

Ultra magazin