• Home
  • Ultra Inspirativno
  • Eva Feldman: “U svakom trenutku možemo odlučiti svoj život preusmjeriti u smjeru koji želimo”
Ultra Inspirativno

Eva Feldman: “U svakom trenutku možemo odlučiti svoj život preusmjeriti u smjeru koji želimo”

Inspirativni i motivacioni savjeti koji se svakodnevno mogu naći na profilu kreativnog imena toomucheva zainteresovali su nas da otkrijemo čije ideje i savjete čitamo i upijamo sa užitkom. Kockice su se posložile kada smo saznali da je riječ o Evi Feldman, psihologinji, koja je prije nekoliko godina odlučila napustiti sigurnost doma i krenuti na put u nepoznato.

Eva Feldman

Bez unaprijed razrađenog plana, odlučila je preseliti se sama iz Zagreba u Lisabon i vjeruje da je to bila najbolja odluka u njenom životu. Zbog toga nam se činila idealnom sagovornicom na temu donošenja velikih odluka u našim životima.

Kako uopšte prepoznati koje su to važne odluke, a koje “prolazne?

Eva Feldman: “Odluke su dio naše svakodnevice. Bila ta odluka banalna, kao npr. što ćemo obući, ili odluka koja može imati uticaj na daljnji razvoj našeg dana, kao npr. hoćemo li započeti svađu s partnerom. Ne prođe dan, a da nismo donijeli odluku. Naravno, postoji više nivoa važnosti odluka, ali nekada nije tako lako razabrati koje odluke su bitne, a koje ne mijenjaju apsolutno ništa u našem životu. No, kako bismo uspjeli odlučiti, naš mozak je neke odluke zapamtio kao automatizme (kao što je izbor doručka), a neke odluke ostavio za razmatranje (kao što je promjena posla).

Važnost odluke razlikuje se od osobe do osobe i prioriteta koje ta osoba ima u svom životu. Nekome je odluka o tipu doručka nevažna, ali onome ko iz nekog razloga pazi na unos šećera, odluka o doručku može biti bitan dio dana. Nekome je odluka o tome u kojem dijelu grada će živjeti nevažna, a osobi koja se istovremeno brine za bolesnog člana porodice, biće važno da živi blizu. Zbog toga je vrlo teško uopšteno reći koje odluke su važne, a koje ne. Vjerujem da svako od nas zna kada treba donijeti važnu odluku za sebe. Vrlo često tad se može javiti i neka vrsta konflikta, kao što je konflikt između “što bi trebalo” i “kako se osjećam/šta bih želio, odnosno željela”.

Kad bismo baš htjeli izlistati koje su to važne životne odluke, definitivno bi među njima bile odluke poput – koji fakultet studirati, čime se želimo baviti u životu, u šta želimo uložiti vrijeme i novac, odluke o stupanju u partnerstvo i/ili osnivanju porodice i slično. Mogli bismo reći – sve odluke koje će od nas zahtijevati vrijeme i trud, i dugoročno na nas ostaviti posljedice. Međutim, na neki način, svaka naša odluka može uticati na tok našeg života i bilo bi dobro osvijestiti da ne postoji jedna odluka koja tako lako drastično može promijeniti naš život. Svaka velika odluka posljedica je puno malih odluka o kojima smo možda puno manje razmišljali, a to može biti i zastrašujuće i oslobađajuće.”

Kako pristupiti i kako analizirati velike odluke?

Eva Feldman: “Rekla bih da je bitno ne pristupati im sa strahom niti osjećajem kao da smo već pogriješili. Svi znamo taj osjećaj: nismo još niti odlučili, a već nam pred očima dolaze svi razlozi zašto je ta odluka bila pogrešna. To je tzv. katastrofiziranje odnosno katastrofično razmišljanje. Jedna od većih grešaka je pristupati odluci kao da se radi o testu s tačnim i netačnim odgovorom, kao da je crno ili bijelo. Svaka odluka otvara nova vrata prepuna novih, drugačijih mogućnosti i sa svakom odlukom dolaze novi izazovi i darovi. Ljudska psiha ima tu moć da u svakoj situaciji, i u najtamnijoj tami, uspije pronaći svjetlo. Ali, to se događa i obrnuto. Svaka odluka donosi i dobro i loše, uvjetno rečeno. Nemoguće je razdvojiti jedno od drugog.”

Kao primjer uzela bih selidbu u drugu državu i kulturu. Ostajanje u svojoj domovini donosi puno pozitivnih osjećaja – osjećaj pripadnosti, osjećaj sigurnosti i topline, osjećaj da se možemo osloniti na ljude oko sebe. Zasigurno imamo i određenu privilegiju u zapošljavanju, jezik u poslovnom okruženju je naš materinji jezik i poslodavac vjerovatno prepoznaje fakultet na kojem smo studirali. Moguće je, s druge strane, osjećati i negativne osjećaje vezane za ostanak – osjećaj zatočenosti, pasivnosti, nemogućnosti promjene statusa quo. Osjećaj pritiska od strane porodice ili prijatelja da ostanemo ista osoba kakva smo bili. Odlazak tada može značiti sloboda, mogućnost razvoja, otvaranje novih horizonata i upoznavanje novih kultura. Mogućnost ponovne izgradnje slike o sebi i mnoštvo drugih pozitivnih emocija. Mnoštvo pozitivnih emocija, uz koje neminovno dolaze i negativna iskustva – nostalgija, osjećaj da ne pripadamo, da nas niko zaista ne razumije, osjećaj samoće. Eto, i jedna i druga odluka u tom smislu sa sobom donose i ljepote i rizike. I, iako je teško prihvatiti i živjeti s tom vrstom ambivalentnosti, ona je sveprisutna u našoj psihi.

Upravo zato bih preporučila praktikovanje otvorenosti i prihvatanja, koje se puno vježba u istočnjačkim učenjima i meditaciji. “Sve što mi dođe, dobrodošlo je i prihvatam.” Kada takvo razmišljanje primijenimo na donošenje odluka, ono će nam sve manje zadavati glavobolje i uzrokovati anksioznost. Svaka naša odluka je tu za nas, a kad prestane biti za nas – odlučićemo nešto novo i drugo.”

Instagram: toomucheva

Koliko je važno slušati unutrašnji osjećaj kod donošenja velikih odluka?

Eva Feldman: “Vjerujem da je prilikom svakog donošenja odluke koje se tiču isključivo našeg života (uzevši u obzir da nismo odgovorni ni za kog drugog, osim eventualno za svoju djecu, ako ih imamo) važno slušati svoj unutrašnji osjećaj i glas. Naravno, naše odluke na jedan li drugi način mogu uticati na druge, ponajviše u tome što će drugi o njima imati svoje mišljenje. Međutim – što neko drugi misli poprilično je nevažno u poređenju sa onime što mi sami mislimo o svom životu. Slušati svoj unutrašnji osjećaj važno je utoliko što je on stvaran, a budući da je stvaran, neće nestati samo jer smo mi odlučili nešto drugo. Naš unutrašnji osjećaj, kad je čist i duboko povezan s našom intuicijom, je naša mudrost, naša istina. Istina uvijek izađe na vidjelo, koliko god dugo je mi potiskivali.

Ono zbog čega je bitno biti u kontaktu sa samim sobom pri donošenju velikih odluka je osjećaj kontrole nad svojim životom koji se jača sa svakom velikom odlukom koju donesemo u skladu sa svojim unutrašnjim osjećajem. Svako od nas ima potrebu biti svoja osoba i živjeti život po svom. Nekad, nažalost, popustimo pritiscima izvana i živimo prema tuđim pravilima, no bitno je znati da u svakom trenutku to možemo i smijemo promijeniti. U svakom trenutku smijemo odlučiti za sebe i u skladu sa sobom.”

Kako se nositi sa pritiskom okoline i ostati vjerni svojoj želji?

Eva Feldman: “Pritisak okoline može biti eksplicitan i implicitan. Prvo što bih preporučila je preispitati sami sebe kakvu to pretpostavku imamo o mišljenju naše okoline. Takođe, u tom procesu možemo pitati svoju okolinu, bili to naši roditelji, prijatelji ili partner, o njihovom mišljenju. Vrlo često se dogodi da a priori vjerujemo da nas okolina neće prihvatiti ili da neće prihvatiti našu odluku, a kada iskreno porazgovaramo s ljudima koji su nam bitni, i kojima je stalo od nas, moguće je uvidjeti da ili nemaju čvrsto mišljenje o toj našoj odluci, ili su barem voljni prihvatiti našu odluku, iako se možda ne slažu s njom.

Normalno je da nam je bitno što drugi misle. To je urođeni mehanizam koji nam je pomagao vjekovima da ostanemo dio grupe i preživimo. I koliko god u današnje vrijeme možemo, teoretski, preživjeti bez drugih, svi osjećamo strah od odbijanja i svi smo barem jednom pomislili “Što će drugi misliti/reći?” Dobro je podsjetiti se da je taj dio nas vrijedan i valjan, da su ti strahovi oduvijek bili tu i na neki način nam pomogli da dođemo tu gdje jesmo. Međutim, ako se već nalazimo na tom raskršću između puta koji sami želimo i osjećamo da njim trebamo ići, i puta koji nam okolina nameće, treba duboko udahnuti i vjerovati samom sebi. Svako od nas više-manje zna koji je to put, a ako ne znamo, vjerujem da osjećamo duboko u sebi kojim putem ne želimo ići, odnosno koji put nas sputava. To su te duboke mudrosti i istine u nama, koje sam već spomenula, i koje nekada znaju i bolje od nas samih gdje se trebamo uputiti.”

Eva Feldman

Šta ako pogriješimo i poželimo se vratiti “na staro”?

Eva Feldman: “Tu leži ljepota života, po meni. U svakom trenutku, sa svakom odlukom rađamo svoju budućnost, (ovo, nažalost, nije moj citat, već dio citata iz knjige/filma “Cloud Atlas”) a to znači da u svakom trenutku možemo odlučiti svoj život preusmjeriti u smjeru koji želimo.

Jedina pogrešna odluka je odluka koja nije u skladu s našom unutrašnjom istinom. Nijedna druga odluka ne može biti pogrešna ako imamo pravi pogled na nju. Iz svake situacije moguće je naučiti nešto novo o sebi, pa makar to bilo samo što ne želimo u životu. To je samo po sebi već velika stvar – znati što ne želimo više i što nam ne odgovara. Budući da svakodnevno donosimo odluke, u redu je odlučiti “vratiti se na staro”, iako to nije uopšte staro. Dolazimo “nazad” sa svim novim znanjem i iskustvom koje smo dobili, dolazimo kao nova osoba, drugačija osoba nego što smo bili prije.

Uvijek se smijemo i možemo predomisliti. Uvijek postoji rješenje. Uvijek postoji sljedeća odluka koja nas može dovesti bliže onome što želimo, odnosno dalje od onoga što ne želimo. To se treba podsjećati i uvijek imati na umu.”

Šta se dešava ako previše vremena odlažemo donošenje neke bitne odluke?

Eva Feldman: “Vjerujem da onda predugo ostajemo u limbu, u nedorečenome. Znamo da nas čeka odluka, a nekako želimo živjeti u obje stvarnosti, odnosno želimo proživjeti sve odluke, a to je nemoguće. Ni na koji način ne možemo zamisliti sve vrijednosti i tegobe koje nam donosi određena odluka. Možemo provesti dane, nedjelje, mjesece promišljajući i zamišljajući različite posljedice, ali tek kad stvarno odlučimo, život se pokrene i otvori.

Mislim da, odlažući taj trenutak donošenja odluke, rizikujemo anksioznost, osjećaj gubitka kontrole i straha od budućnosti. Uz neodlučnost najčešće dolazi strah – hoću li pogriješiti, šta ako to bude nepovratno, izgubiću sve i ništa više neće biti isto. Jedna od tih rečenica je istinita – ništa više neće biti isto, ali to nikako ne znači da će biti gore. Prelomni trenuci u našem životu dolaze onda kada su nam najpotrebniji. Kad se nalazimo na raskršću to znači da negdje idemo, a nije li to poenta života? Ići naprijed, ne okretati se. Vjerovati u svoje odluke, vjerovati da nam život donosi ono što nam je potrebno i ono sa čime se možemo nositi.”

Šta biste preporučili ljudima, šta je najbitnije da slušaju u tim prelomnim trenucima?

Eva Feldman: “Uvijek i zauvijek sebe, jer će jedino oni morati sa svim tim odlukama zaspati svako veče u krevetu.”

 

Slični članci

5 načina za zaštitu i očuvanje divljih životinja, prirode i spas planete

Ultra magazin

Njihova djela su oplemenila svijet – Upoznaj značajne žene književnice kroz istoriju

Ultra magazin

5 najznačajnijih naučnica kojih se moramo sjetiti svake godine

Ultra magazin