Ultra Inspirativno

Aljoša Bagola: “Moderan život je postao centrifuga nerealnih ambicija”

Aljoša Bagola je bio na vrhuncu karijere, ili se bar tako činilo, kada je odlučio povući ručnu i napraviti novi raspored prioriteta u životu. Burnout koji je doživio promijenio je njegovu životnu filozofiju i okrenuo mu život u drugom pravcu. Pravcu kojim sada korača punim plućima – ispunjen, oslobođen i spokojan. Svoje iskustvo sa burnoutom je pretočio u knjigu  „Kako pregorjeti i uzeti život u svoje ruke“, koja je za Bosnu i Hercegovinu dostupna na stranici mladinska.ba.

Aljoša Bagola

Vaša prva knjiga „Kako pregorjeti i uzeti život u svoje ruke“ izazvala je veliku pažnju javnosti u kratkom periodu. Šta mislite, zbog čega je mnoge zainteresovao prvo naslov, a onda i ono što se krije iza korica?

Aljoša Bagola: “Mnogo ljudi me je pitalo zašto naslov knjige nije “Kako NE izgorjeti i uzeti život u svoje ruke.” A na to sam odgovorio, da ja to ne znam. Možda se naslov nekome čini kontraintuitivan, a moje iskustvo je, da sam pregorio i tek poslije toga naučio, kako živjeti stvarno ispunjeno. Tako se za koricama – gdje se ja činim teškim frajerom, kojem je sve jasno (smijeh) – krije priča o tome, kako su mi na izuzetnom nivou uspjeha otkazala krila i kako sam se poslije pada doslovno ponovo rodio. Tek kad sam si – evo, opet kontraintuitivno – dozvolio slomiti se i tek kad je supermen u meni prvi put u životi morao priznati poraz, dobio sam šansu, da otkrijem duboke istine o sebi i životu. I to je neprocjenljivo. Sve to naravno, prati nevjerovatan bol, ali to je jedino što nas u neispunjenom životu može probuditi i promijeniti nabolje. I zbog toga se toliko ljudi prepoznaje u tome – moderan život je postao centrifuga nerealnih ambicija, stresa, neizvjesnosti i preokupacije nebitnim stvarima. Taj vrtuljak je divlji i na jednoj tački života svi potišteno tražimo prekidač OFF.”

Sjećate li se momenta kada ste odlučiti napisati knjigu i da li je postojao neki okidač koji je tome prethodio?

Aljoša Bagola: “Kad sam potpuno slomljen u krevetu “guglao” kome poznatom i uspješnom se to već dogodilo, rezultata za moju pretragu nije bilo. Znao sam da je nemoguće da sam prvi kojem se to dogodilo i tada sam odlučio, da kad se dovoljno oporavim, o tome pišem. Tako je knjiga počela kao neka vrsta moje javne meditacije, javno bavljenje sobom, a pisao sam to uglavnom kako bih pomogao sebi. Pregorijevanje nije nešto što odlazi poput glavobolje ili prehlade. Ali pregorjelost najprije zahtijeva radikalan odmak od svijeta, u sebe i na sigurno, dalje od stresnih čimbenika, uskoro dolazi potreba da o tome progovoriš. Zato mi je neobično i izaziva brigu da je područje duševnog zdravlja tako tabuizirano. Epidemija pregorjelosti ima zato i kolateralne koristi: postajemo otvoreniji i skloni prepoznavanju i odbacivanju, kako osobnih tako i sistemskih uzroka i ne upuštamo se samo u ublažavanje simptoma.”

U kojem trenutku ste postali svjesni da proživaljavate „burnout“ i da je vrijeme za velike promjene? Šta je sve prouzrokovalo ovo stanje?

Aljoša Bagola: “Nakon dvosedmične serije migrena krajem 2015. godine, nazvao sam doktoricu koja me poslala na razne pretrage. Svi su nalazi bili u redu, pa me zato na moje čuđenje pitala jesam li slomljen. Neuništivom supermanu u meni se to pitanje činilo ludo smiješnim, zato sam odgovorio da nisam. Zaključila je da sam ozbiljno iscrpljen, a ne pregorio i rekla da uzmem dvije sedmice odmora. Tog sam popodneva i prvi put proguglao pregorjelost i dok sam čitao o razlikama između tjelesne iscrpljenosti i pregorjelosti, domišljati superman u meni je utvrdio da ja, koji sam nakon svog tog životnog divljanja samo iscrpljen, uopšte ne mogu pregorjeti. I tako je radoholičar u meni odahnuo. I tako sam si, kad sam se nakon četrnaest dana vratio na posao bez promišljanja i izdašnije refleksije naprtio dvostruko breme i palio do daske, i tako cijele godine, dok nisam stvarno pregorio.”

Koji su „simptomi“ po kojima je najlakše prepoznati da nam se on dešava?

Aljoša Bagola: “Ljudi često zanima kako znaš da si pregorio. Sigurno se ne radi o tri noći lošijeg spavanja ili anksioznosti sličnoj tremi prije nastupa u nižoj muzičkoj školi. Vrlo dobro znaš kad pregoriš. Osim gubitka bližnjeg, to je vjerojatno najgori osjećaj u životu. Čini se kao da si izgubio sebe. U tom slučaju ne možeš baš reći da si izgubio voljenog jer si se, ako si pregorio, sigurno premalo volio ili si previše volio samo neke svoje aspekte i zanemarivao druge koji su za dobar život puno važniji. Kad noću ne možemo spavati, to znači da tokom dana lovimo tuđe snove. Malo konkretnije – osjećaj, da je tvoj život opljačkan smisla, anksioznost, duga razdoblja lošeg spavanja, patnja, konstantno nezadovoljstvo – sve to su simptomi na putu do pregorjelosti.”

Na vrhuncu karijere, sa mnogim poslovnim uspjesima iza i vjerovatno ispred Vas, odlučili ste se zaustaviti i slušati svoje tijelo i srce. Da li je tada postojao strah od neizvjesnosti, novog, nepoznatog? Ako jeste, kako ste ga prevazišli?

Aljoša Bagola: “Promjena se bojimo jer donose nesigurnost i zahtijevaju djelovanje. Još dublje u nama čuči i nešto drugo. A to je da si ne vjerujemo. Ako na strah pogledamo kao na naš biološki alat za opstanak, onda je to dokaz, da je prirodi stalo do nas. Tako možemo životu puno više vjerovati. Povjerenje je jedna od ključnih životnih valuta koju razvijamo tako da sami biramo i prihvatamo odluke. Previše živimo u ulozi žrtve i u zavjetrini poznate boli. Svoju poslušnost, marljivost i požrtvovnost predočavamo si kao vrlinu i zato ne prepoznajemo kad u tome preuzmemo ulogu žrtve. Neprestano biti žrtva je djetinjasto. Izraz je pasivne agresije i nezdravi bijeg od suočavanja sa stvarnošću. Bolno nam se riješiti starih navika, jer njihov zbir u našim očima predstavlja naš identitet – marljive i poslušne šljakere. Kako nam pravila sve više određuju drugi, u tome postajemo i nepopravljiva gunđala. A ako smo navikli gunđati, neprestano upirati prst ili se žrtvovati za druge, time breme vlastite sreće samo prebacujemo na druge koji su, potom krivi za sve. Živjeti u takvom negiranju za našu budućnost nije zdravo. Zato se moramo svakog dana iznova suočiti s tvrdoglavošću, povjerenjem u sebe i uzeti odgovornost za svoju sreću u svoje ruke.”

Da li je burnout moguće spriječiti, ili je neophondno iskustvo i osjetiti ga na sopstvenoj koži, kako bismo odlučili da je vrijeme za promjene?

Aljoša Bagola: “Dozvolite mi, da kažem malo drugačije – dok ne počnemo raditi ono za što smo rođeni, ne možemo biti potpuno sretni. Ako nam to ne uspijeva, onda moramo znati, da je bol, koji zbog toga dolazi, najprije uzrok drame i potom lijek. Zato je upravo bol, a ne sreća, poruka života da mu je do nas stalo. Pregorjelost je samo mjera za samoočuvanje i preživljavanje, koja nas ne poražava, nego preobražava.”

Aljoša Bagola

Čega ste postali svjesni nakon burnouta, i koliko se Vaša životna filozofija promijenila?

Aljoša Bagola: “Sada znam da postoji razlika između “imati svoje pravo” i “živjeti svoje pravo”. Da sam nastavio s ovim prvim, ustrajao bih na radoholičarstvu i težio nagradama, poslu i popularnosti. To je svakako imalo svoju čar i smisao, ali život me naučio da se moramo pravovremeno odazvati na njegov poziv na promjene. Zato sada svakoga dana nastojim “živjeti svoje pravo”, što znači da slijedim svoje vrijednosti, poštujem svoj unutrašnji glas i vjerujem mu kad me vodi.”

Koliko se današnji Aljoša razlikuje od onog od prije pet godina?

Aljoša Bagola: “Prije svega sebi dopustim da živim punim životom. To se postiže postavljanjem granica i dopuštanjem sebi da izgovorimo riječ ‘Ne!’. Naravno da to sa sobom donosi strahove, brige, sumnje i poneke konflikte. Ali kad ga dovoljno puta izgovorimo, ‘ne’ postaje dozvola da sebe konačno postavimo na prvo mjesto. To ne znači da zanemarujemo druge ljude, svoje obaveze i odgovornosti, nego da se umiješamo u naše odnose na zdrav način.”

Čime se danas sve bavite i koliko se Vaš način poslovanja razlikuje od onog prije nekoliko godina?

Aljoša Bagola: “Pišem drugu knjigu, savjetujem preduzeća, predajem o kreativnosti i mentalnom zdravlju, te stvaram kampanje za odabrane brendove. Inventura sebe me je tako dovela do tačke gdje mi nije više važno, koliko nagrada ili drugih vanjskih potvrda ću dobiti. Sam sebi ne prebacujem što više nisam neuništivi superman i učim prema sebi biti saosjećajni. Vjerujem sebi, svojim izborima i svojim odlukama i zdravo postavljam granice. Bol me je pokrenuo, da napredujem u životu. Bol dolazi kao drama, a pretvara se u lijek. Zato je pregorijevanje, ako na to gledamo drugačije, takođe skriveni dar.”

Živimo u dinamičnom društvu, okruženi smo rokovima, pritiscima, svakodnevnim stresom. Koji je Vaš glavni savjet kako nivo stresa smanjiti na minimum, čak i pored aktivnog i ubrzanog poslovnog tempa i života generalno?

Aljoša Bagola: “Pogreška je kad ljudi misle da se pregorjelost dogodi zbog previše posla – ona je posljedica odnosa koju su pogotovo u današnje vrijeme lišeni povjerenja, poštovanja i saradnje te puni razočarenja. Radoholičarstvo i multitasking su tako štetni kompenzacijski manevri, kojim izbjegavamo osjećaj razočarenja i kojim si umjetno dižemo osjećaj svoje vrijednosti. Jer ne prepoznajemo, da određenost naše sreće i uspjeha često dolazi od drugih, na leđa si natovarimo očekivanja koja nisu nužno naša. A potom bezglavo i bez razmišljanja jurimo. Zato “nužno” ne zamjenjujemo s “važnim”. Kad napravimo inventuru, šta nam je u životo stvarno važno i dozvolimo si zdravo postavljati granice, život će biti malo po malo bolji i ljepši.”

Šta biste danas savjetovali Aljoši sa početka karijere?

Aljoša Bagola: “Uvijek sam rado išao protiv pravila, jer kod stvaranja moraš znati kršiti pravila i zaobilaziti ih na zanimljiv i domišljat način. To je uvijek bila receptura moga stvaranja. Ponekad sam previše stremio pobjedi, tome da budem najbolji. Znao sam biti jako diktatorski raspoložen prema samome sebi, previše opterećen očekivanjima – naročito drugih. Moja prva spoznaja kod pregorjelosti bila je da sam često bio prvi baš zato što nisam sebe stavljao na prvo mjesto; najbolji jer si nisam dopuštao biti samo dovoljno dobar. Tako, kad se osvrnem unazad, vidim da sam bio zarobljen u fantazijama. Kao i svi mi. One nam se prikazuju kao slika jednog jedinog stvarnog svijeta, a u osnovi smo zapravo zarobljeni u nezdravim očekivanjima koja uopšte ne dovodimo u pitanje. Tako živimo u stalnoj spremnosti, stalnoj odgovornosti, krajnjoj požrtvovanosti, neprestano žurimo i plitko dišemo prije same predaje, jer nam fantazije nalažu da moramo dati baš sve od sebe kako bismo preživjeli u ovom nemilosrdnom i okrutnom svijetu.”

Kakve poslovne planove imate do kraja 2020. godine?

Aljoša Bagola: “Sada snimim seriju webinara, prvo za slovenačko, a onda i za strana tržišta, a u međuvremenu se knjiga prevodi na engleski jezik. Čeka me završavanje druge knjige, koju sam napisao u karantinu. Pored toga, savjetujem kompanije o kreativnosti i mentalnom zdravlju.”

Vaša poruka našoj Ultra publici?

Aljoša Bagola: “Život je igra. I zbog toga ću reći: Čovječe, ne ljuti se na sebe i nećeš se ljutiti na svijet.”

Slični članci

6 stvari koje bi djeca trebalo da čuju od svojih očeva

Ultra magazin

Moj intuitivni život – od preopterećene do oslobođene žene

Ultra magazin

Kako zaustaviti pretjerano razmišljanje i nepotrebnu brigu?

Ultra magazin