Ultra Inspirativno

8 najvećih zabluda o psihoterapiji

Psihoterapija nije samo pričanje i nije samo za ljude sa mentalnim problemima. Terapija može pomoći svima, da poboljšaju svoj život i dobrobit. Nažalost postoji mnogo zabluda o psihoterapiji, u nastavku saznaj šta je prava istina!

Foto: Pexels

Mit #1: Psihoterapija je samo za ljude sa mentalnim problemima

Recimo to ovako, ako odemo kod doktora i kažemo: “Boli me”, oni bi nam postavili niz pitanja kako bi utvrdili šta uzrokuje tu bol, jer je ta izjava previše uopštena, da bi zapravo bilo šta značila. Tako isto trebamo psihoterapeuta kad izgubimo osobu koju volimo, člana porodice, ako smo pod stresom na poslu, ako imamo roditeljske izazove sa djecom, ako smo izgubili bebu, ako smo prošli kroz razvod, ako smo preopterećni i izgaramo na poslu, ako nemamo sampouzadnja, ako smo previše samokritični prema sebi…. Lista je podugačka, dakle svako od nas prolazi kroz neke teške trenutke u životu.

Mit #2: Psihoterapija je za slabe ljude

Potreba za podrškom i pomoći je naše prirodno stanje. Iako želimo da budemo što nezavisniji, svima nam je potrebna podrška s vremena na vrijeme. Sve ovo ima smisla – iz evolucijske perspektive ljudi su plemenski i mi volimo funkcionisati u grupama. Nisi slab/slaba za odlazak na terapiju. Ne bismo sportistu nazvali slabim, jer mu je potreban lični trener, koji bi mu pomogao da poboljša svoje performanse, pa zašto bismo sramotili ili osuđivali osobu, zato što joj je potreban terapeut da poboljša cijeli svoj život i dobrobit? Zapravo, rekli bismo da je potrebna nevjerovatna količina snage, da bismo bili iskreni prema sebi i pristupili izazovu i ličnom rastu i razvoju.

Foto: Pexels

Mit #3: Psihoterapija je samo pričanje

Razgovor je alat koji se koristi, na isti način na koji doktor može koristiti stetoskop. Da je to samo pričanje, onda bi se moglo razgovarati sa bilo kim i dobiti isti rezultat, a svi znamo da to nije istina. Razgovor je jedan od najljekovitijih metoda za unapređenje rasta i razvoja ličnosti, za pomoć i podršku.

Mit #4: Psihoterapija bi trebala djelovati u nekoliko sesija

Još jedan uobičajeni mit je da terapija, treba da bude brza. Ako imaš jednostavan anksiozni poremećaj bez komplikovanih faktora, onda možda možeš vidjeti značajno poboljšanje za nekoliko mjeseci. Većinu vremena; međutim, nije jednostavno. Naši problemi su jednako složeni, kao i svijet u kojem živimo. Možda imamo zategnute odnose s roditeljima, probleme sa slikom tijela od kojih se ne možemo riješiti, perfekcionizam koji otežava preživljavanje dana ili hroničnu medicinsku bolest, koja takođe doprinosi našem mentalnom zdravlju. Da se problem može riješiti za 5 minuta, to bi bilo prelako. To je kao kada koristimo neki lijek za gripu ili prehladu samo jedan dan, a da ne popijemo cijelu terapiju lijeka. Trebalo bi da poštuješ svoju bol, tako što ćeš odvojiti vreme koje je potrebno za potpuno izliječenje. Mentalno zdravlje je složeno. Šta god ti je potrebno da živiš svoj najbolji život, uradi to za sebe. Vrijediš toga.

Mit #5: Psihoterapija bi trebala da učini da se osjećaš dobro sve vrijeme

Ovisno o poslu koji obavljaš, na nekim seansama možeš osjetiti određenu nelagodu. Rast ponekad zahtijeva neugodnost, zbog čega se nazivaju bolovi rasta. Većinu vremena možda ćeš se osjećati bolje nakon sesije, dok u drugim slučajevima možda ne, jer prepoznaješ da ima još posla. Na primjer, možeš doći na sesiju terapije i istražiti kako izbjegavaš razgovarati s majkom o važnom pitanju. Može se odglumiti scenario i odrediti kako trebaš pristupiti ovom razgovoru. Uprkos tome što naš mudar um zna da je ovo najefikasniji način za rješavanje situacije, možda se i dalje osjećate anksiozno i ​​to može biti neugodno. Osjećaj bolje se možda neće pojaviti dok se u potpunosti ne završi intervencija.

Foto: Pexels

Mit #6: Terapeuti za sve krive vaše djetinjstvo

Često postoji mit da za sve krivimo vaše odrastanje, djetinstvo i roditelje i da se fokusiramo isključivo na prošlost. Uzimamo u obzir sve informacije koje su relevantne za zabrinutosti, koje unosimo u terapiju. Postoje terapeutski stilovi, koji se više fokusiraju na prošlost i drugi koji su više fokusirani na sadašnjost. Bez obzira na modalitet, psihioterapeuti su tu da se dođe do izvora problema i pomognu u izlječenju.

Mit #7: Terapeuti mogu biti moji prijatelji, seksualni partneri ili romantični partneri

Jednom kada terapeut uđe u profesionalnu vezu s nama, neetično je da se upušta u ovakve odnose. Mogu postojati male varijacije u načinu na koji se etički kodeksi pišu, između različitih tipova terapeuta (npr. psihologa, socijalnih radnika, savjetnika za mentalno zdravlje); međutim, opšte pravilo je jednostavno ne.  Glasno i snažno ne.

Mit br. 8: Terapeuti su ovdje samo zato što su plaćeni i baš ih nije briga za tebe

Istina je da moraš platiti terapeutski tretman. To je egzistencija terapeuta i posao kao i svaki drugi i pruža neophodnu uslugu ljudima. Ali to ne znači da ih nije briga, na isti način na koji mnogi ljudi brinu o svom poslu. Terapeuti žele smanjiti patnju i pomoći ljudima, da unaprijede svoj život. Stalo im je do pacijenata i žele da uspiju. Dokle god želiš da radiš na sebi, psihoterapeut ti može pomoći.

Izvor: quickanddirtytips.com

Slični članci

Jutarnje navike koje preporučuju doktori i psiholozi širom svijeta

Ultra magazin

7 ideja za kvalitetno provedeno vrijeme sa mamom

Ultra magazin

Savjeti za ispunjeniji život i sreću ako si solo

Ultra magazin